Sjećate li se prve utakmice za Dinamo, pitamo najboljeg lijevog veznog u povijesti plavih Marka Mlinarića (51), dečka s Kajzerice, sa 613 nastupa i 174 pogotka.
– Bilo je to u proljeće 1978. godine u Osijeku. Imao sam 17 i pol godina, ušao sam umjesto Ivice Poljaka. Vodio nas je trenerski trojac Antolković, Bazić, Kobešćak. Tada sam još igrao lijevo krilo, a već u sljedećem nastupu, protiv Čelika u Zagrebu, postigao sam prvijenac u pobjedi 3:1 – prisjeća se jedna od najvećih Dinamovih desetki, ljubimac trenera, suigrača, navijača...
No, ne baš svih trenera, barem ne onih koji su ga vodili izvan Dinama. Zbog jednoga i danas proklinje 1982. godinu...
Da sam igrao u Zvezdi...
– Prije godinu i pol bio sam u Beogradu na pokopu nekadašnjeg Dinamova povjerenika Todorovića i jedan mi je beogradski novinar tada kazao: "Mlinka, da si igrao za Zvezdu, imao bi 100 nastupa za reprezentaciju!" Ja mislim da ih ne bi bilo 100, ali bi barem 50. Da, to što me Miljanić nije vodio na SP u mojoj najboljoj sezoni rana je koja i danas peče – kaže Mlinka.
Slavna 1982. godina bila je tako jednako i okrutna.
– Ne samo da nisam išao na SP u Španjolsku nego smo i u finalu kupa izgubili od Zvezde. Jako mi je to teško palo jer bismo bili prva Dinamova generacija s dvostrukom krunom. Ali, sve je ipak lakše kad se sjetim šampionskog pohoda s Ćirom, tih nezaboravnih utakmica. Ona protiv Zvezde u Zagrebu, pobjeda 3:0, možda je i najdraža u životu – tvrdi Mlinarić.
Pitali smo ga čuva li šampionski dres iz 1982. godine. Nasmijao se i ispričao anegdotu...
– Desetka je bila izložena u poznatom restoranu "Karaka" moga prijatelja Kremenića. I, zamislite, netko je provalio u restoran i sve ostavio netaknuto, a odnio samo – moj dres!
Mogao sam igrati do 40.
Marka Mlinarića jako je razveselio rezultat ove ankete. On mu dođe kao zadovoljština za nepravde koje su mu priuštili.
– Jako cijenim konkurente u vašemu izboru, no, neka se ne naljute, smatram da imam reference za ovo priznanje. Dinamu sam dao najbolje godine, nikad se nisam štedio, uvijek sam mu bio privržen.
Oprostio se 1996. godine, sa 36 na leđima, u mandatu Otta Barića. Posljednju utakmicu odigrao je protiv Spartaka u Moskvi.
– Tada mi je umrla majka, prolazio sam kroz rastavu braka i osjećao sam da na terenu nisam pravi te nisam želio zauzimati mjesto nekom mlađem. A fizički sam bio toliko spreman da sam u HNL-u mogao igrati do četrdesete – zaključio je Mlinarić.
I danas je profesionalac u Dinamu, radi individualno s mlađim kategorijama. Sin Ivan (21) student je novinarstva i amaterski, za svoju dušu, igra nogomet u zagrebačkom Zelengaju.
nazalost je ova anketa iako odlicna ideja lose izvedena....evo danas se trazi najbolji ofenzivni vezni izmedju cerina, cice kranjcara, modrica, badelja, sokote, bosnjaka itd., igraca totalno razlicitog profila.