Gledao sam ga sa tatom kao klinac u Watkins Glenu i mislim da se razbio vec na pocetak utrke. Nije bas bio neki vozac ali odvoziti toliko puno utrka i prezivjeti toliko nesreca kao on, je ipak za pohvalu. Tada je bila i puno veca konkurencija sa ujednacenijim bolidima i puno velikih zvijezda od Andrettija, Jonesa, Reutemanna, Laude, Villeneuvea, Piquea.

Uvijek su postojali i postoje ljudi kojima je zanimanje ono kojima se mi nemamo hrabrosti baviti. Nekad je potreba za adrenalinom 'izlika' za sve. Obzirom da sam trećedobna Purgerica sjećam se spidvej utrka na lešu u Miramarskoj. Bila sam malaa ali ni jednu trku nisam propustila sa ocem. Kupanje nakon spidvej trka je trajalo satima jer to crnilo od leša nikako isprati iz kose i tijela. Kako sam postajala starija shvatila sam da se sve više ljudi se bavi ekstremnim sportovima i nije mi to više zabavno jer se previša prelazi granica u svemu. Žao mi je svih koji poginu na takvim modernim gladijatorskim zanimanjima. Arene su postale nebo, planine, doline, mora .... - sve razne piste.

Tesko se za de Cesarisa moze reci da je proslavljen. No steta covjeka, I pokoj mu dusi.