Vic za vicom, u vrijeme rada, odmora, u petak preminuli novinar Milorad Bibić Mosor uvijek je imao vremena za šalu, neku zezanciju od koje bi se tako zarazno smijao da bi svi oko njega padali od smijeha i ako im ne bi bilo smiješno. Genijalna je bila njegova reakcija. Recimo, kad je Dinamo na svu silu želio slaviti stoti rođendan, Mosor im je na svoj način dao za pravo:
– Neka Dinamo slavi stoti rođendan, imaju pravo. Stari su 66 godina, ali 34 godine u Jugoslaviji su ih zlostavljali pa neka im to bude beneficirani radni staž i mogu slaviti stoti rođendan – komentirao je Mosor.
Dio novinarske karijere radio je i u crnoj kronici. U njegovoj Slobodnoj Dalmaciji prepričava se anegdota. U brodogradilištu se ozlijedio radnik, Mosora su poslali na teren, a kad je vidio krv, pao je u nesvijest pa je hitna pomoć imala dvije intervencije. Ili prva titula prvaka Europe koju je Jugoplastika osvojila 1989. godine. Zdravko Reić u ormaru je imao bocu šampanjca, a Mosor ju je pronašao, izašao na krov zgrade, skinuo se, počeo polijevati po sebi šampanjac i prehladio se. Posebna je bila njegova povezanost s Dinom Rađom o kojem je Mosor napisao knjigu “Moj galebe”.
Kada je operirao žuč 2004. godine, Rađa mu je bolnicu poslao grobara, koji ga je mjerio, a nakon izlaska iz bolnice pred kućom ga je dočekao trubač svirajući “Tišinu”. Mosor je tu anegdotu ispričao barem sto puta i svaki put je plakao od smijeha.
