Prošlo je nešto više od 20 godina, pet sati prije dvoboja Cibona - Banco di Roma. Kiša je padala kao luda, a nekoliko tisuća ljudi je u 15 sati (igralo se u 20) stajalo je u redu i molilo se za ulaznicu. Da, nitko, nikad u ovom gradu nije kreirao euforiju kao Dražen Petrović. Nitko!
Vukovi probudili strast
U međuvremenu je bilo bljeskova, pratio sam i pisao o Ciboni sredinom 90-tih. I lijepih pobjeda. No, u četvrtak, kada je kiša padala baš kao i one godine, oko tornja osjetio se puls. U jednom trenutku uhvatio sam se crvenih dlanova - hej, pa ti navijaš za Cibonu! Da, neki novi vukovi probudili su osjećaj, probudili su strast. Nije to bila čarobna košarka kakvu je igrao Dražen, no pod tornjem se osjetila vibra tih dana.
Ne sjećam se takvog zajedništa tribina, koje su predvodili neki novi klinci tamo pod krovom dvorane. Dječaci koji su rođeni tamo negdje kada je Dražen otišao među anđele. Zviždalo se najjače Vujčiću, publika mu ne može oprostiti što je odbio reprezentaciju. U Savskoj se napokon nešto događa. Perasović i njegovi do fanatizma vrijedni rudari vratili su zanimanje za košarku, Cibona je priča jeseni, hit u probirljivom gradu.
A tamo u Londonu, Dinamo, kojem nikada nitko neće oduzeti primat najveće sportske ljubavi u Zagrebu, odigrao je jednu od najsramotnijih europskih utakmica u povijesti. Dinamo, koji, je ‘67. bio europski hit, danas je klub iz neke treće europske lige. S time se teško miriti, no protiv ozbiljnih momčadi modri samo broje koliko su popili.
Zaslužili prijenos uživo
No, Dinamo još diše, igra u Ligi Uefe i branje europskih visibaba još nije utopija. Cibona pak s euroligaških 3:0 na neko vrijeme kupila je primat. Zagreb je osjetio Cibonu, na kavi jučer jedno pitanje: Kad opet igraju cibosi?
Prvo u Ljubljani, a u četvrtak u Malagi. Snimka je predviđena za prvi sat petka. HRT bi morao sve učiniti da Cibona ide uživo, jer Perasović i dečki su to zaslužili!
