Po općem sudu, a i po osvojenim trofejima, Goran Ivanišević najbolji je hrvatski tenisač svih vremena. No, Goran je svoje odradio, a nas sad oduševljava njegov bivši učenik Marin Čilić.
Međugorac je prošli tjedan u Istanbulu stigao još do dva važna postignuća: osvojio je turnir (na zemlji) i stigao do 400. pobjede u karijeri. Tu je okruglu brojku poslije i premašio te je trijumfom u finalu nad Milošem Raonićem stigao do svoje 402. pobjede. Uz 218 poraza.
Drugačija je bila konkurencija
I tu počinju neminovne usporedbe s Goranom. Marinov idol iz djetinjstva ima više pobjeda (599), ali i više poraza (333), pa mu je postotak uspješnosti nešto slabiji od Čilićeva: Goran 64,27 posto, Marin 64,83. Ima još kategorija u kojima je Marin bolji – na Grand Slam turnirima postotak mu je 70,60, Goranov 68,8 – ali u cjelini Ivanišević je još uvijek uspješniji. No, Marin ima 28 godina, može igrati još barem pet, i može još (pre)stići Gorana.
– Prilično je nezahvalno uspoređivati tu dvojicu naših vrhunskih tenisača. Oni su različiti i po karakteru i po načinu igre. Drugačija je bila i konkurencija kad je Goran igrao, a drugačija sada kada je aktivan Marin. Svatko ima svoju kvalitetu, ali obojica su svjetski igrači i na obojicu možemo biti ponosni – kaže Branimir Horvat koji obojicu, i Gorana i Marina, jako dobro poznaje.
I sam bivši tenisač, i bivši direktor Zagreb Indoorsa, pomalo je i kritičan prema obojici:
– Jasno je da Goran nije do kraja realizirao svoj ogroman talent. Sigurno je mogao i više, u Wimbledonu, ali i na drugim turnira. Opet, i prema Marinu smo, i mislim s pravom, prilično kritični jer znamo da može mnogo više. Još ne pruža ono što može i zna, nema taj kontinuitet koji priželjkujemo mi, a vjerojatno i on. Ne igra kako može, jer kad zaigra, kao sada u Istanbulu – osvaja turnir. Ili ode jako daleko – napominje Horvat.
Goran ima i Grand Slam Cup!
Doista, uspoređujući Gorana i Marina, često smo u prilici zbrajati kruške i jabuke, no i to se može jer se i u jednom i u drugom slučaju radi o – voću! Pa je tako zanimljivo spomenuti da je Goran u karijeri osvojio 22 turnira u pojedinačnoj konkurenciji, a Marin 17 i Međugorac će u toj kategoriji zasigurno stići Splićanina. No, Ivanišević je imao puno više finala (27, Marin 11), ali još nešto: Goran je osvojio i devet turnira u parovima, dok Marin dubl gotovo i ne igra pa nema ni trofeja.
U tom smislu dolazimo do još jedne velike Ivaniševićeve prednosti: ima dvije olimpijske bronce (iz Barcelone 1992.), dok Čilić još čeka svoje prvo olimpijsko odličje.
No, vratimo se turnirima. Kao što se zna, obojica imaju po jedan Grand Slam naslov (Goran Wimbledon, Marin US Open), ali Goran ima i tri finala (sva tri u Wimbledonu), a Marin nema. Goran se osim toga diči i trofejem koji Marin više nikako ne može osvojiti jer tog natjecanja više nema – 1995. osvojio je Grand Slam Cup u Münchenu! Za one mlađe čitatelje, na to su natjecanje išli najuspješniji sudionici s četiriju Grand Slam turnira (jednom je nastupio i Goran Prpić).
Ivanišević se sjajno nosio s igračima iz Top 10, pa je s njima ostvario 60 pobjeda (i 76 poraza), uz solidan postotak pobjeda od 44,10. Čilić je tu nešto slabiji, ima 27 pobjeda (i 64 poraza) i znatno slabiji postotak – 29,70.
No, kategorija u kojoj će Marin (ako ga posluži zdravlje) svakako nadmašiti Gorana ukupna je zarada od turnira u karijeri. U toj stavci Ivanišević ima 19,878.007 američkih dolara, a Marin zasad 17,342.388 USD. No, poznato je da su nagradni fondovi sad puno veći, pa na Goranov saldo treba gledati s iznimnim respektom.
A najveći izazov Čilić ima u kategoriji najbolji plasman. Goran je bio drugi tenisač svijeta (iza Samprasa), a Marin je zasad bio samo šesti...
dakle cilic ima 17 pobjeda u 11 finala???To nemre ni Maminjo...naravno, niti on niti Goran nikad nisu osvojili Grand Slam turnir jer takvo nesto ne postoji. Mladjim citateljima, Grand Slam je titula koju osvaja pobjednik sva cetri Major turnira u tekucoj godini (Australian Open, US Open, French Open i All England) Dakle ne 4 u nizu u dvije sezone, nego sva cetiri te godine. To je dosad uspjelo samo dvojici, od cega jednome (Rod Laver) cak dva puta