Nećemo francuska vina ni šampanjce, ne treba nam engleski čaj, niti ruski kavijar... Lijepa je Marseljeza, no najljepša je Lijepa naša! Ništa nije tako slatko kao ovaj osjećaj. Hrvatska je na krovu svijeta. Da, to je naš krov svijeta, porazu unatoč (2:4) u finalu Svjetskog prvenstva protiv Francuske!
Jer, ništa u svemiru ne može se usporediti s ovim što smo proživljavali zadnjih desetak dana. Bravo, heroji naši. Naklon do poda, jer nitko godinama nije tako razveselio naciju kao što ste to napravili vi.
Hvala vam za emociju koju čekamo desetljećima. Naklon do poda izborniče, samo osoba takvog profila mogla je tako elegantno i prirodno izbalansirati odnos između trenera, igrača, navijača...
Poruka o poniznosti i žrtvi
Ova nacija treba više poruka u kojima pričamo o radu, poniznosti, žrtvi, talentu, znanju... Vrijednosti o kojima je od prvog dana pričao čovjek koji je trijumfirao. Kako će reći Luka Modrić, jedan od njegovih najvažnijih vitezova, uzletjeli su, između ostaloga, i zbog Dalićevih ljudskih vrlina.
Samo tako možemo oživjeti entuzijazam koji je nasušno potreban ovoj naciji. I zato, Dalić je pobjednik ovog turnira. Samo da naučimo nešto iz ovog podviga, odnosno da na tom valu profitiramo... Koji je put?
Pa ima Hrvatska dovoljno inteligentnih ljudi da osmislimo koncept nogometnog razvoja! Iako, nije važan samo taj nogometni. Jer, božica trijumfa može biti pokretač brojnih društvenih mijena. Naravno da može, pa osvrnite se oko sebe zadnjih petnaestak dana. Pogledajte kako nacija jedinstveno diše, kao rijetko kada u novijoj povijesti. Nacija koja prepoznaje prave vrijednosti, samo je desetljećima indoktrinirana. Osjećaj za ono što je dobro i pošteno, nikada neće izgubiti.
Baš kako su naši navijači na tribinama transparentom poručili: ‘Jedno srce, jedna snaga, moja zemlja Hrvatska...Jasnije ne može!
Svaki put kada bih nazvao majku Miru uoči utakmice rekla bi mi: ‘Sine, ne mogu gledati kako se muče!’ Pojednostavljena projekcija nogometne emocije koja će nas još dugo držati.
Nije ni uživo gledala finale, samo osluškivala što se događa u susjedstvu. A ono je jučer izgorjelo od emocija...
Većina naših zemalja u bližem i širem okruženju gajila je simpatije prema projektu Zlatka Dalića na ovom prvenstvu. Nema sumnje da je veći dio nogometnog svijeta jučer bio uz Hrvatsku. Percipirali su je kao ‘manju’ nogometnu naciju. Ona to više nije. Spektakl su opet ponudili ruski organizatori. Na zatvaranju najveće nogometne smotre nebrojene svjetske nogometne face u čudesnom ozračju stadiona Lužnjiki.
Nikada Francuzi nisu izgubili utakmicu kada su im u početnom sastavu bili Kante i Pogba. Osamnaest utakmica, 14 pobjeda i četiri remija. Na našu nesreću, nisu ni ovaj put.
S Kylianom Mbappéom (19 godina i 207 dana) u momčadi, najmlađim Francuzom koji je zaigrao u finalu, htio je Didier Deschamps dobiti širinu u napadu.
Definitivno ju je dobio. Jer mu je uzvratio pogotkom u 65. minuti. Talentirani napadač treći je najmlađi u povijesti, iza Pelea 1958. (17 godina i 249 dana). Drugi je Giuseppe Bergomi koji je u finalu 1982. godine imao 18 godina i 201 dan. S nevjerojatnim autoritetom ušli smo u utakmicu, a Francuzi su poveli u 18. minuti. Nakon što su prvi put prešli na našu polovicu.
Nestor Pitana, argentinski sudac dao je Griezmannu prekršaj na tridesetak metara. Bila je to dvojbena odluka jer kontakta s Marcelom Brozovićem uopće nije bilo. Francuski napadač oštro je ubacio na pet metara, a loptu je glavom u svoju mrežu ubacio Mario Mandžukić. Prvi je to put da je neki igrač postigao autogol u finalima Svjetskih prvenstava.
A vratili smo se deset minuta kasnije. Lopta se na dvadesetak metara odbila do Perišića, a on se sjajno oslobodio prvog Francuza u bloku i pospremio lijevom nogom u suprotni kut za 1:1. Naš je ofenzivni veznjak sudjelovao u 11 hrvatskih pogodaka na velikim natjecanjima, sedam pogodaka i četiri asistencije.
Mandžo u odabranom društvu
A opet deset minuta kasnije presudio nam je VAR. Perišić je, nakon kornera, igrao rukom u našem šesnaestercu i Pitana je, nakon pregledavanja snimke, pokazao na bijelu točku.
Griezmann već godinama nije promašio jedanaesterac. Nije ni jučer, u najvažnijoj utakmici karijere. Bio je to prvi francuski udarac u okvir našeg gola! A u 59. minuti baš nismo imali sreće. Triput se lopta odbijala od našeg bloka u noge francuskih igrača. Dvaput Pogbi, najprije na desnu, pa na lijevu. Subašić je vidio loptu tek kada se zakoprcala u mreži.
Mario Mandžukić peti je nogometaš u povijesti koji je zabijao u finalima SP-a, Europskog kupa ili Lige prvaka. U tom odabranom društvu još su Ferenc Puškaš, Zoltan Czibor, Gerd Müller i Zinedine Zidane. Na kraju, moramo čestitati Didieru Deschampsu, čovjeku koji je sudjelovao u četiri od šest finala velikih turnira s Francuskom 1998. i 2000. kao igrač i 2016. i 2018. kao izbornik!
I srebrni pehar ce biti zlatnog sjaja.