Rijeka je dvostruki prvak! Nakon što je pokorila HNL i prekinula 11-godišnju dominaciju Dinama, momčad Matjaža Keka osvojila je i Kup. Riječani su u finalu u Varaždinu svladali Dinamo s 3:1 i tako potvrdili da su trenutno najbolja momčad u Hrvatskoj. Rijeci je ovo četvrti osvojeni Kup u povijesti Hrvatske.
Igralo se po vrlo teško vremenu koje je u završnici zamijenila kiša, ali ništa Rijeci nije smetalo, ona je opet odigrala utakmicu kako treba, znala je koristiti slabosti plavih kojih je sijaset bilo tijekom sezone, a onda i u ovoj finalnoj utakmici u baroknom gradu u koji se vratio nogomet.
Pred novi sraz Dinama i Rijeke bilo je upitno kako će se tko snaći nakon onih 5:2 s kojima je Dinamo slavio prije nekoliko dana u posljednjem kolu prvenstva. I očekivali smo da će to biti potpuno drukčija utakmica, Matjaž Kek je pametno svoju momčad maknuo od svih slavlja i odveo ju u Međimurje u karantenu, maknuo ih od svih priča ne bi li se koncentrirali na utakmicu. Došla je Rijeka spremna, preboljela je taj poraz i od početka je bila bolja. Nešto zahvaljujući svojoj igri koja je bila bolja od one kakvom se predstavio Dinamo, ali dobrim dijelom baš i zbog grešaka plavih.
Nevjerojatno je koliko su toga krivoga napravili u samo uvodne tri minute, Rijeka je mogla to i iskoristiti za vodstvo, a najbolju je priliku imao Gavranović no vratar plavih Danijel Zagorac sjajno je obranio. Nastavili su plavi s poklonima za državnog prvaka, a poklanjao im je ponešto i sudac, tri starta na rubu žutog kartona oprostio je Vešoviću, tek mu je kasnije za četvrti pokazao žuti karton. Svoju bolju igru Rijeka je okrunila pogotkom nakon što se Andrijašević našao pred vratima plavim, on je blokiran, ali je onda našao Gavranovića koji je mirno pogodio suprotni kut.
Do odmora je Dinamo uspio smanjiti, nakon ubačaja Matela i odbijanja lopte po šesnaestercu Rijeke Dani Olmo je opalio i pogodio, matirao je Rijeku i u posljednjem prvenstvenom srazu, pa i sada u finalu kupa. Dečko si je baš to poželio prije tjedan dana, sada mu se ostvarilo. I zaslužio je svojim radom i trudom.
No, bez obzira na izjednačenje, Dinamo nije igrao dobro, uz taj pogodak imao je samo jednu priliku (Soudani) i to je bilo sve. Očito ova momčad treba ozbiljan remont, a upitno je je i trener Petev zaslužio povjerenje. Nije mu Dinamo u obvezu stavio osvajanje kupa da bi ga rasteretio, ali to nije dobro, pa svaki Dinamov trener uvijek je živio pod pritiskom i što prije Petev to nauči, to bolje.
Problem je što cijelo proljeće nismo vidjeli niti jednu uigranu akciju plavih, ali smo zato svjedočili brojnim greškama. I ne čudi što se na poluvremenu Zdravko Mamić spustio prema svlačionicama, ne znamo je li išao nešto reći treneru i igračima ili pak sucu Vučemiloviću koji je sudio doista slabo. Nije pomoglo Dinamu, već u prvoj minuti nastavka Gavranović je nakon udarca iz kuta Mišića ostavljen san na drugoj vratnici od amaterski postavljenje obrane Dinama i lako je zabio za 2:1.
Mogli su se plavi vratiti u 58. kada je Soudani pogodio prečku, pa je Hodžić imao zicer, ali s dva metra nije uspio zabiti, pa je tukao Soudani jer Rijeka se očito povukla. No, kad je Župarić zabio u 72. minuti nakon još jednog udarca iz kuta povećao vodstvo Rijeke, toj je priči u finalu došao kraj, Rijeka je osvojila duplu krunu. Zasluženo jer bila je tijekom cijele sezone momčad, za razliku od Dinama koji je jako daleko od toga, više je skup pojedinaca, a u taj je skup očito dio igrača zalutao. I zato je vrijeme da klub napravi prave poteze i pokuša složiti momčad za sljedeću sezonu jer ovo nije dobro, ni blizu izdanjima za koje bi se moglo reći da ima nade u bolje plavo sutra.
Ovaj Dinamo izgleda jadno i žalosno. Rijeka potpuno zasluženo osvaja kup. Ovo kažem kao dinamovac