Hrvatska rukometna reprezentacija u polufinalu Svjetskog prvenstva srušila je europske prvake Francuze rezultatom 31:28. Suparnici su tijekom čitave utakmice izgledali slabije, a tek su u drugome poluvremenu uspjeli stvoriti značajniji otpor navali hrvatskih predstavnika. Međutim, njihova igra je bila nedovoljno dobra da zaustavi Hrvatsku na putu do finala. U studiju Večernjeg zbivanja na parketu zagrebačke Arene i borbu za medalju komentiramo s Patrikom Ćavarom, osvajačem olimpijskog zlata iz 1996. i peterostrukim klupskim prvakom Europe (dvaput sa Zagrebom i triput s Barcelonom).
- Ovo je bio pozitivan šok za sve nas. Imati prednost protiv reprezentacije kao što je Francuska... Riješili smo tu utakmicu u prvom poluvremenu - kaže sugovornik pa se osvrće na Mađarsku: - Po svim parametrima trebali su Mađari dobiti tu utakmicu, ali... Imali smo sreće, na mišiće smo izvukli tu utakmicu. Kada dobiješ takve utakmice, kasnije puno analiziraš, ali to su utakmice koje ti daju vjetar u leđa i dokaz su da se možeš izvući iz jako teških situacija. Dobiješ injekciju samopouzdanja. Što se dogodilo našim igračima protiv Francuske, ne znam. Promijenilo se preko noći. Naši vanjski igrači Maraš, Srna, Lučin nisu to imali prije, zabili su im 11 golova pored njihovih divova, bilo je to osvježenje.
Komentar na publiku?
- Pritisak je na nama, ali i momčadima koje igraju protiv nas. Pokleknuli su suparnici pod tom atmosferom, pogotovo Mađari. Kada se 15.000 ljudi diglo na noge, osjetili su to Mađari, trema, nervoza, nemaš rješenje. Francuzi se bolje s tim nose, odigrali su puno takvih utakmica. Hrvatska ih je pobijedila sjajnom igrom - kaže Ćavar pa komentira dalje: - Francuski golman nije mogao obraniti naše šuteve s devet, 10 metara. No, vidim prostor za napredak kod naših.
Kakvo je stanje s igračima, puno ih je otpalo. Trebalo je puno taktičke improvizacije. - Dagur je sve dobro pogodio, skenirao. Martinović i Klarica mogu igrati srednjake. To je teška pozicija, moraš organizirati napad, povezivati, zabijati... To je obilan posao. Martinović je odradio sjajan posao. Za bolju Hrvatsku, moramo više forsirati Lučina i Pavlovića. Lučin se još mora dokazati, treba mu konstanta. Pavlović je mlad, nema iskustva na ovim natjecanjima. Duvnjaka nema, Karačiću je zadnji nastup, Cindrić ozlijeđen. Veliki teret će pasti na Lučina i Pavlovića. Izvornik mora s njima više raditi, proširiti im kvalitetu za bolji timsku igru.
Strani treneri? Dojam.
- Prošlo prvenstvo smo kiksali, sada i da se sa srebrom vratimo, to je fenomenalan uspjeh. U tome zasluga ima Sigurdsson. Upoznao sam ga preko medija. On zna znanje, trebalo mu je neko vrijeme da posloži stvari u hrvatskoj reprezentaciji. Čini se inteligentan tip. Čitao sam intervjue, voli ribolov. Baš je onako prirodan čovjek. Trebalo je tu improvizirati pored ozljeda koje smo imali. Bilo je kritika, ali on je taj. To se vidi po rezultatima i atmosferi, po igračima. Igrači su bili pozitivni, optimistični, bratski i kad je bilo dobro i loše - rekao je pa se osvrnuo na to tko je od trenera na njega najviše utjecao.
- Velimir Kljajić i Valero Rivera su na mene kao treneri utjecali najviše. Rivera je detaljan, kad je dobro super, kad je loše sprovod atmosfera. No, on je jedini individualno radio s igračima. Briljantan trener, ali jako zahtjevan, nemaš pravo na grešku u Barceloni. Koliko je detaljan svjedoči ovo: Imao sam bradicu, a kad sam loše odigrao, rekao je da imam bradicu, da zato ne valja, a imao sam je godinama. Nevjerojatan Kljajić je šmeker, ima rukomet u malom prstu. Čuli smo da je čvrsta ruka, da se znao potući s igračima, htio je biti alfa figura. U pripremama za Atlantu rekao je svom sinu da ako će se zezati, prvog će ga potjerati doma. Kako je mene kupio? Zvao me Mali, igrao je dream team, imao je dvije ulaznice i odveo. Pričali smo, otvorio se i tada sam ga doživio i kao očinsku figuru. Vidio sam da ima ljudskost za koju nisam mislio da ima. Ja sam tada rekao - Ja ću poginuti za ovog čovjeka. U tom zlatu iz Atlante smo svi imali udjela, ali moram reći da je on najzaslužniji za to zlato.
Kako ste doživjeli Linu Červara?
- On je odličan tip, profesorska figura, jako dobar motivator. No, ja nisam bio dugo pod njegovom palicom jer sam zbog ozljede otpao za sastav koji išao na Olimpijske igre u Atenu. Červar koliko god da je dobar trener, mora se reći da je imao i ekstra igrače, Metličića, Balića, Šolu, Lackovića, Kaleba, Džombu... da nekog ne izostavim i zbog toga je i napravio rezultate.
VEZANI ČLANCI:
Je li ovo što su naši rukometaši postigli ulaskom finale više od uspjeha, dakle podvig?
- Apsolutno. Svi želimo da se vrate sa zlatom. To bi bilo nestvarno s obzirom na to što su pokazivali na prijašnjem prvenstvu. No, srebro je u džepu i to je sjajan uspjeh. Kako god da bude, moramo ih na Trgu dočekati kao heroje. Bit će i domino efekt, vidjet ćemo i puno mladih ljudi koji će krenuti igrati rukomet. Sve to vuče jedno drugo.
Navijanje u Areni? - Kockasti dresovi svugdje, okrećem se, djeca urlaju, deru se. Nevjerojatno! Prije nije bilo tako. Kada Domagoj Duvnjak poziva publiku, decibeli su jači nego inače. Što je taj dečko napravio...
Utjecaj Duvnjaka na reprezentaciju?
- Prije sam ga doživljavao kao sjajnog igrača 2019., ali kao da mu nešto fali. To što mu je falilo, bio je pozitivni sportski bezobrazluk. Mislio sad da ga ima više, da bi bio bolji. Nije došao do tog bezobrazluka, ali je kompletirao igru do najsitnijih detalja, to sam vidio 2020. kada smo izgubili od Španjolaca u finalu. Pitali su me novinari tko je MVP, rekao sam - Duvnjak je daleko najbolji igrač svijeta tada bio. Igrao je fenomenalnu obranu 5-1, sve utakmice 60 minuta bez odmora, krao lopte u obrani, dirigirao, zabijao iz vana. Totalno, kompletan igrač. Sada je igrao ozlijeđen, izranjavan, otpisan. Informacije su bile da odlazi. On se vratio, igrao koliko može, a taj povratak je bio psihološki poguranac za cijelu momčad. Igrači ga vole, slušaju, respektiraju. Otići će u mirovinu s medaljom, to je opipljiv uspjeh.
Ako Danci budu u finalu, kakvi su nam izgledi?
- Savršenstvo kako igraju, protok lopte, tehničke pogreške na minimumu. Njih bi trebali kopirati kako igrati u napadu... No, naravno da imamo šanse. Slično je bilo i s Francuzima, bili su favoriti, a vidjeli smo kako je završilo. Možemo se potući, trebat će nam odličan, nenormalan nivo Kuzmanovića i Pešića. Bez njih teško možemo - rekao je pa se prisjetio i igre Ivana Balića. - On je bio genijalan, imao je brzinu, eksplozivnost, visok igrački IQ.
Jesu li Portugalci iznenađenje?
- Nisu, pratio sam ih, puno su uložili u svoj rukomet. Jak, dobar, kompaktan, složen tim.
Ima li neki igrač da je kod nas iznenadio, dao više? - Metković! Srna igrač utakmice, Jelinić 7/7, sto posto... Ma nepravedno bi bilo izdvojiti nekog, pogotovo nakon Francuske. Pokazali smo da možemo igrati i pobjeđivati najbolje. Mi smo sljedećih godine tu, egal s Francuzima, Dancima, Španjolcima. Kvalitetu imamo, ali s obje noge na zemlji. Prostora za napredak ima - zaključio je Ćavar.
Baš je ostario jadan.