Dr. Drago Štambuk, hrvatski veleposlanik u Japanu s oduševljenjem je
govorio o Tokamachiju pa sam se uputio u taj grad od 64.000
stanovnika. Mjesto je to u kojem ne žive Japanci kakve znamo. Izraz
toga bila je i utakmica SP-a u Njemačkoj između Japana i Hrvatske.
Gledanje na trgu pratilo je 20-ak novinarskih ekipa, sjatila se sedma
sila vidjeti hoće li Japanci navijati za suparnika. A to se doista i
dogodilo! Oko 270 nazočnih došlo je “skockano”.
“Tokamachi faktor”
Naš veleposlanik to zove “Tokamachi faktorom”, iz kojega je izrastao i
tokijski hrvatski restoran “Dobro” čiji je vlasnik Satsuki Kawasaki.
Isti biznismen otvorio je u subotu u Naganu restoran “Art Adria”. Sve
se to događa zbog dojma koji su ostavili hrvatski nogometaši za vrijeme
SP-a 2002. godine. Šest godina prošlo je otkako je Hrvatska ovdje
boravila 17 dana, a oni još navijaju za vatrene. Nadali su se da će im
doći ponovno vjerujući u govorkanja da bi Fifa mogla oduzeti domaćinstvo
sljedećeg SP-a Južnoafričkoj Republici. U toj priči naš
veleposlanik-pjesnik dr. Štambuk poprilično uživa:
- I nogomet je jedan od kanala približavanja ljudi i ja to koristim. U
Tokamachiju ima čak ljudi kojima, kad im mobitel zazvoni, svira
hrvatska himna!
Prejaki u ispijanju pića
Za mog četverosatnog posjeta vidio sam štošta hrvatskog u gradu u
kojem nema više zgrade od peterokatne bolnice. Vidio sam restoran koji
se zove “Davor”, po Šukeru. Nude se tradicionalna japanska jela
pripremljena na moderniji način. Vlasnik restorana bio je 2002. godine
kuhar u hotelu “Belnatio”, u kojem je boravila Jozićeva vrsta.
Prisjećajući se, Tomoya Kaizawa kaže:
- Kao trener lokalnoga dječjeg sastava, odveo sam klince po autograme.
Najduže od svih, oko sat vremena, ostao je s njima moj vršnjak Davor
Šuker. Zbog toga sam ga zamolio da mi dopusti da restoran imenujem po
njemu. Rekao je da je bolje da se zove Davor, jer je tada razvijao
brand Šuker.
Na željezničkoj stanici dočekali su nas Ryoichi Kamimura i Junco
Higuchi. Kamimura kaže da je nakon organizacije navijanja za kockaste
primao i prijeteće poruke, ali mnogo više one ohrabrujuće. Odveli su me
vidjeti hotel, ali i gdje su braća Kovač i Josip Šimunić igrali golf.
Gospodin Kamimura još čuva “score card” iz kojeg se vidi da je jedino
Šimunić bio bolji od njega.
Kamimura-san svaki dan nosi značku HNS-a. Pohvalio se da je prijatelj s
Markovićem i Srebrićem, koje, za posjeta Hrvatskoj, kaže, nikako ne
može pratiti u piću. O tome kako je Šuker obožavao jesti suši govorio
nam je Senkichi Sawano, jedan od menadžera hotela, a dodao je i nešto vrlo
znakovito:
- Nakon što je Hrvatska naš hotel izabrala za svoju bazu, ugled nam je
porastao. To se dodatno poboljšalo 2006. jer je Hrvatska u skupini SP-a
bila s Japanom pa je kod nas poraslo zanimanje za Hrvatsku.
Uostalom, po riječima dr. Štambuka, prije tri godine u Hrvatsku je
godišnje putovalo 18.000 Japanaca, a ove ih je godine bilo oko 200.000.
TOKAMACHI Čuvaju se uspomene na Šimunićevo igranje golfa i Šukerovu strast za sušijem
