Lijepo se bilo probuditi u Salzburgu nakon trećeg kola Lige prvaka – nakon grada pod kišom koji je i u četvrtak bio pod masnim oblacima, plavima je zapravo sjalo sunce, ono unutarnje, jer ostvarili su željeno. Nakon debakla u Münchenu opravdano je proradio crv sumnje u mogućnosti plavih, tih 2:9 zapravo je bio šamar koji je donio promjene u svlačionici. Nikad nismo zagovornici brzih promjena trenera, ali očito je sad taj potez urodio plodom. Dinamo je u Salzburgu osigurao jako pametnu utakmicu, znalački je bila pripremljena za ovog suparnika kojeg su plavi potpuno onemogućili i onda "uboli" kad je to trebalo da bi se došlo do te važne pobjede koja je plave dignula na 22. poziciju od 36 momčadi, uz napomenu da u nokaut fazu prolaze 24 momčadi. No što se to promijenilo u Dinamu između Münchena i Salzburga? Nije samo stvar u promjeni trenera, nekakvoj šok-terapiji, već u činjenici da je Bjelica podignuo cijelu momčad, pa i one igrače u koje se već počelo sumnjati.
Dobio je to da su njegovi "senatori", kako ih se već voli zvati, ponovno postali vođe momčadi. Dovoljno je bilo kritika na to da Ristovski ne igra dobro, da je stalno nervozan i da tu nervozu širi na ostatak momčadi, uostalom i nije sporno da nije igrao baš dobro. Arijanu Ademiju već se najavljivao kraj karijere, u stilu da više ne može, da to više nije onaj Ademi iz vremena prije odlaska u Kinu. I ponavljamo kao i kod Ristovskog, ni on nije bio na toj potrebnoj razini.
I onda ti senatori odigraju utakmicu u Salzburgu na najvišoj razini, Ristovski je jurio kao desni wing-bek gore pa dolje, napadao i branio i sve mu se vratilo, upisao je dvije asistencije u 2:0 pobjedi. Ademi je igrao na maksimalnom broju okretaja, neki su nakon prvog poluvremena zaključili da previše "divlja", ali to je bio Ademi kakav Dinamu treba, igrač koji vuče momčad, koji svojom energijom daje puno više nego što se to u prvi trenutak čini.
Bjelica je njih dvojicu apsolutno podignuo, stavio ih je na pozicije koje njima najviše odgovaraju, dao im je ključeve momčadi u ruke i oni su to prihvatili i odigrali junački. No nisu samo oni odradili vrhunski posao, jer ovo je bila pobjeda cijele momčadi.
– Ne bi trebalo nikoga izdvajati, ovo je pobjeda baš cijele momčadi, dečki su odigrali sve ono što smo dogovorili. Jest Ristovski imao dvije krasne asistencije, ali da nije bilo dobre igre svih, ali baš svih, ne bi toga bilo. Pa da Sučić nije napravio lažno kretanje, ne bi Ristovski bio u prilici asistirati, da netko do tamo nije doveo loptu kroz igru, ne bi bilo ničega. I vesele me pogoci Kulenovića, dečko je naš najbolji strijelac i mislim da je bio nepravedno podcijenjen, a Petković zna kako to zabiti – govorio je Bjelica nakon utakmice.
Ne smije se izostaviti ni Baturinu, dečko je prolazio kroz igrače Salzburga kako je htio, Sučić je svoje odradio, defenzivno je cijela momčad bila – momčad, što su svi igrali obranu pa zadnja linija nije trpjela pritisak.
I u pravu je Bjelica, no da ne bismo hvalili samo igrače, moramo pohvaliti i njega. Donio je stabilnost u momčad, dao joj je vjeru i ono što je najvažnije, postavio je igrače na prave pozicije, dao im jasne upute, a onda je ogromna stvar koja vodi prema uspjehu kad igrači sve to provedu u djelo. I njegova je zasluga što je u srijedu u toj 2:0 pobjedi Dinamo bio momčad, a ne skup kvalitetnih individualaca.
Nenad Bjelica danas u svlačionici ima momčad koja mu vjeruje, bez tog uzajamnog povjerenja ne može biti uspjeha i ovaj rezultat iz Salzburga naznaka je da je pred plavima dobra sezona iako ne treba brzati sa zaključcima. Uostalom, već smo više puta ustvrdili kako je Dinamu lakše igrati u Europi nego u HNL-u kad se većina suparnika zatvori, a HNL je ipak prioritet kako bi se ponovno došlo u priliku igrati ovako velike utakmice na najvećoj sceni, u Ligi prvaka koja onda znači lakši financijski život kluba.
No optimizam je u ovom trenutku na mjestu, plavi novu utakmicu Lige prvaka igraju u Bratislavi i taj susret sa Slovanom sad je ključan, kao što je u srijedu bio i ovaj sa Salzburgom. U slučaju novog slavlja plavi bi bili blizu nokaut faze Lige prvaka.
Da, to je bio feler Jakirevića, da je pokušavao prilagoditi igrače igri, a ne igru igračima. Drugi problem je bio analiza protivnika i taktička priprema, gdje je rijetko nadmudrio protivnika... No i Bjelica ima problema, mentalni trener je tamo preko veze, a ne radi stvarnog posla, tako da u domaćem prvenstvu postoji problem motivacije iliti psihologije... Isto tako, velik je igrački kadar, a dosta tih igrača treba utakmice da bi ušlo u formu. Baš je Ademi dobar primjer, makar i dalje nije na nekadašnjem nivou. Ne može se očekivati od igrača da jednom uđe u igru i odmah briljira. Pjaca, Hoxha, Špikić, Rog, Ogiwara i ostali, svi oni trebaju utakmice da bi ušli u formu i uklopili se u ekipu... I ne treba zaboraviti da je ekipu i prijelazni rok slagao Jakirović (s Marićem), tako da ima hrpa krila, koja sada u ovom sustavu moraju igrati drugačije.