Večeras na stadionu Luz u Lisabonu počinje nova era hrvatske nogometne reprezentacije. Nova era iz nekoliko aspekata: najprije – prvi put u Dalićevoj eri novome ciklusu A selekcije prethodio je neuspjeh, ispadanje u grupnoj fazi Europskog prvenstva, pa su i izbornik i igrači pod svojevrsnim pritiskom iskupljenja za podbačaj u Njemačkoj. Hrvatska, naime, u tri posljednje natjecateljske utakmice nije ostvarila pobjedu. Novom erom možemo smatrati i nadolazeće razdoblje bez igrača koji je svojom klasom obilježio desetgodišnje razdoblje vatrenih, Marcela Brozovića, pa se izbornik upravo dao u potragu za barem približno dostojnim nasljednikom. Je li ga našao? Odgovor na to pitanje sigurno nećemo saznati ovaj tjedan, nego – nadamo se – do kraja natjecanja u Ligi nacija.
I na kraju, usko povezano s prethodnom konstatacijom, nova era neizbježno, kao i kod svih reprezentacija, obuhvaća isprobavanje i inauguraciju novih igrača. Proces je to stvaranja momčadi koja će tek sljedeće godine igrati doista sudbinske utakmice, one u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Što naravno ne znači da rezultat u Ligi nacija nije bitan – i za rejting, i za ozračje, i za navijače – no za konačan ishod novoga razdoblja reprezentacije ipak je potrebno dobiti dvojicu ili trojicu novih, pouzdanih i perspektivnih protagonista.
Najviše profitira Dinamo
Kad smo već kod Lige nacija, u Ligu B izravno se seli samo četvrtoplasirana selekcija iz skupine, a trećeplasirana ima priliku za ostanak u elitnom društvu kroz doigravanje. Portugal je najbolje plasirana selekcija iz naše skupine, 8. na Fifinoj ljestvici, Hrvatska je na 12. mjestu, Poljska na 28., a Škotska na 48. mjestu. Slabije plasirane selekcije u Ligi A od Škotske samo su BiH na 75. i Izrael na 78. mjestu.
Bacimo li pogled na popis reprezentativaca za susrete s Portugalom i Poljskom iz klupske perspektive, nije teško zaključiti kako od ove akcije najviše profitirati – Dinamo. Naime, Dinamo na popisu ima čak četvoricu igrača, kao što ih je imao i na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, s tim da se dvojica od te četvorice, Petar Sučić i Martin Baturina (preostala dvojica su Pjaca i Petković), smatraju budućnošću reprezentacije.
Petar Sučić naravno to tek treba dokazati, kao igrač koji u birano društvo ulazi kao donedavno mladi reprezentativac BiH, dakle nije iz sustava HNS-a, ali već ima zavidan kontinuitet od 50 nastupa za Dinamo, što mu ipak daje legitimitet za reprezentativca. Sučić bi kad-tad u reprezentaciji trebao zaposjesti Brozovićevu poziciju i na njoj se postojano održavati, a konkurenciju će mu činiti šesti godina stariji vezist Augsburga Kristijan Jakić. To su zapravo jedini igrači barem približno Brozovićevih karakteristika koje Hrvatska posjeduje.
Martin Baturina u prednosti je u odnosu na Petra jer iza sebe već ima minutažu na Europskom prvenstvu, onih fatalnih posljednjih deset minuta s Albancima, te ukupno četiri nastupa. Martin je već upoznao okruženje, a i ono njega, te sada samo, s još većom minutažom, ima priliku postati novi oslonac veznoga reda, u ofenzivnom smislu. Martin je bez sumnje doktor nogometa; posjeduje klasu, moć, drskost, izravnost, beskompromisan je, ništa ga ne može impresionirati, a za sebe uvijek misli da je – najbolji.
Poput Modrića i Brozovića
Naravno, takvoga igrača nije teško prepoznati i dati mu šansu, kao što je prije 18 godina izbornik Cico Kranjčar na scenu protiv Argentine poslao 20-godišnjega Modrića, također igrača Dinama. Ili Niko Kovač tada 21-godišnjega Brozovića, također iz Dinama, na otvorenju SP-a s Brazilom u São Paulu. Bez ikakve sumnje: Martin je nogometaš vrijedan velikoga svjetskoga kluba i prvih 11 reprezentacije.
Na kraju, tu je i 21-godišnji debitant Igor Matanović. Daliću se često prigovara kako ne poseže za mladim, još ne posve afirmiranim, ali darovitim igračima, a potez s Matanovićem upravo je takav: pomalo eksperimentalan i nimalo riskantan, jer ovo nisu utakmice od sudbinske važnosti. Uz to opet je utemeljen na činjenici kako je mladić ipak bundesligaški igrač, te da je bio preotet Njemačkoj i priključen sustavu HNS-a. U pokušaju s Matanovićem doista se nema što izgubiti, a može se dobiti puno – golgetera kakvoga Hrvatska čeka još od Mandžine ere.
FOTO Novopečeni vatreni stigao na okupljanje u skupocjenom Porscheu. Pogledajte ga
U sljedeće dvije utakmice, s Portugalom i Poljskom, Dominik Livaković dostići će po broju nastupa (59) vratarsku legendu vatrenih Dražena Ladića. Livaković je u dosadašnjih 57 nastupa primio 60 pogodaka i imao 19 clean sheetsa, a Ladić je u 59 nastupa primio 53 pogotka i u 26 navrata sačuvao mrežu netaknutom. No Ladić, za razliku od Livakovića, nikada nije branio protiv Engleske, Brazila, Portugala.
Također, Andrej Kramarić napravit će dva koraka prema stotome nastupu (sada ih ima 96), a ima priliku dosegnuti magičan broj od 30 pogodaka za vatrene (trenutačno 29), što su uspjeli samo Šuker s 45, te Perišić i Mandžukić s po 33 pogotka.
Koji crni mladići, pa Dalić će uskoro pozvati Šurjaka i Vabeca, hahahaha!