Kad ste gledali fantastične pogotke glavom jednog Robina van Persieja, Roberta Lewandowskog ili Cristiana Ronalda, jeste li se ikad zapitali koliko je to opasno? Ne mislimo na čudesne "letove" nogometaša, iako je i to opasno u doskoku, već na udaranje lopte glavom, nerijetko snažno udaranje lopte koja snažno ide prema nogometašu nakon centaršuta. Kao klincu u počecima svakom je nogometašu bilo čudno, možda pomalo i bolno udarati loptu glavom, ali vremenom i magičnom metodom ponavljanja svi naviknu i krenu to uzimati zdravo za gotovo.
Pravilo 2. nogometne igre nalaže da nogometna lopta mora težiti od 410 do 450 grama. Čak i kad ne pričamo o napucavanju lopte u glavu (a i to se zna dogoditi na utakmicama), takva težina na jakom centaršutu postaje još znatno jača sila. Uz to se trebamo sjetiti da profesionalni nogometaši loptu udaraju glavom gotovo na dnevnoj bazi i to sve jače zbog brže igre i jačih centaršuteva. Lagane parabole rijetko kad funkcioniraju.
Samo kad ove najosnovnije elemente uzmemo u obzir vrijedi se zabrinuti. I nakon ovoga postoje neki koji bi se nasmijali i rekli "ma da, pa ne igramo balet, što je tu sad opasno?", a i takvi bi se malo zapitali kad bi saznali da velik broj nogometaša nakon svoje karijere zaplovi u demenciju.
Jednostavna definicija demencije je, prema specijalistici psihijatrije Vjeri Matković Ferreri, da je to pojam koji označava prvenstveno oštećenje pamćenja, a potom i drugih intelektualnih sposobnosti i osobnosti. Demencija je bolest jako zahtjevne prirode budući da zahtijeva i posebnu pažnju i brigu pogotovo uže, ali i šire okoline. Slično kao i depresija, i demencija ima svoju jednu veliku manu, a ta je što se zbog nekih uvriježenih mišljenja ne uspijeva prepoznati na vrijeme. Kod demencije osobe bliže starijoj osobi misli da je to "samo klasična posljedica starenja", što, upozoravaju psihijatri, uopće nije istina. Većinom, kažu, ljudi dovedu svoje starije tek nakon nekog intenzivnijeg znaka, primjerice agresivnosti, sklonosti lutanju, nemira i nesanice.
Takvi simptomi zahvatili su i mnoge nogometne legende, poput jednog Gerda Mullera koji se bori s demencijom u 75. godini života, Sir Bobbyja Charltona (83) kojem je demencija dijagnosticirana ovoga mjeseca te njegovih reprezentativnih kolega sa svjetskim zlatom s Mundijala 1966. koji su također oboljeli te, na žalost, teško preminuli. Nobby Styles preminuo je 30. listopada 2020. u 78 godini života nakon dugogodišnje borbe s demencijom i rakom prostate, prije dvije godine preminuo je i Ray Wilson, a ove godine nas je u lipnju u 85. godini života napustio i Bobbyjev brat, Jack Charlton, čovjek koji je asistirao bratu za onaj legendarni gol s 35 metara.
Priča Bobbyja i Jacka jako je osjetljiva jer su obojica bili voljene figure, a u svojim starijim godinama nisu mogli u potpunosti biti ni svjesni zašto je to tako. "Zašto sad stotine ljudi na ulicama viču i skandiraju moje ime dok sam ja u hotelskoj sobi?" Nije to lako s takvom bolesti, pogotovo kad ljudi u tvojem okruženju nisu toliko svjesni kako se bolest manifestira, a još su k tome ti ljudi emocionalno povezani zbog uspjeha koje su nogometaši pridonijeli njihovoj zemlji. Isto tako, u starim danima braća nisu bila u dobrim odnosima te mnogi to pridaju baš njihovim bolestima u kojima do neke granice više nisu ni bili uračunljivi.
Kad gledate godine ovih ljudi možda ćete pomisliti da to i nije neki preveliki problem budući da su svi ovi ljudi zašli duboko u starost te neki dožive i natprosječnu dob, ali jako je zapravo važan način na koji umiru. Proći posljednje godine života s osjetnim manjkom mentalne sposobnosti i stabilnosti nije "klasika", to je ozbiljna bolest i treba vidjeti može li se taj problem ikako riješiti.
Naravno, postoje i istraživanja o ovom problemu kod nogometaša, ali još nemamo konačnih rezultata. Posebno je važno ovo prošlogodišnje istraživanje provedeno u Škotskoj na muškarcima rođenima od 1900 do 1976 godine koje je pokazalo da postoji jasna poveznica između registriranih nogometaša i muškaraca preminulih od demencije. Nogometaši imaju čak 3.5 puta veći rizik oboljeti i preminuti od bolesti živčanog sustava.
Daljnji detalji, međutim, nisu poznati. Ostaju mnoga pitanja. Je li to sigurno povezano s udaranjem lopte glavom, je li povezano s udarcima sa suparnicima u zračnim duelima, je li povezano možda čak i sa životnim stilom nogometaša. Takva neurološka bolest je kompleksna i može dolaziti od niza različitih uzroka. Međutim, ovo istraživanje je jako važno jer je odličan temelj za buduća istraživanja.
Tu dolazi i do problema. Mnogi bivši nogometaši prozivaju Udrugu profesionalnih nogometaša (PFA) na manjku djelovanja po tom pitanju. Najglasniji je bio bivši engleski reprezentativac Chris Sutton koji je u devedesetima bio poznat po zabijanju pogodaka snažnim udarcima glavom. Predsjednik Udruge Gordon Taylor, inače najplaćeniji član neke udruge u cijelom svijetu, na pasivno-agresivan način je odbio sve prozivke istaknuvši da oni rade sve što mogu.
- Ljudi kažu "Zašto to PFA ne riješi?". Ja si mislim, čekaj malo, ovo je svjetski problem kojeg vlade ne mogu riješiti. Postoje različite vrste demencije. Ljudi koji nikad nisu igrali nogomet dobiju demenciju. Mi nismo liječnici. Pričam s Chrisom Suttonom koji mi kaže da moramo učiniti više. Pomagali smo obiteljima bolesnih, plaćamo za istraživanja, a ovi ljudi i dalje misle da ne radimo dovoljno i ne rješavamo - rekao je Taylor.
Nakon ove izjave spomenuti Sutton mu je poslao pismo, iz kojeg izdvajamo najzanimljivije.
"Gordone, ZAMISLI moje iznenađenje kad sam u tvojoj obrani rada PFA za demenciju pročitao da razgovaramo, i to je za mene novost. Kakvo s***e! Jednom si me nazvao, negdje 2018. Osim toga, ništa. Bio bih voljan debatirati s tobom o tome. Sad ću ovako otvoreno komentirati tvoju obranu."
"Promašio si poantu. Poanta je da ljudi imaju više šanse od ostalih umirati na jedan od najružnijih načina, poput mojeg oca."
"Kažete da ste pomogli obitelji preminulog Jeffa Astlea. Ako pitate njegovu kći Dawn, neće vam reći istu stvar."
"Još nešto, ljudima koji preminu od demencije na papirima piše "industrijska bolest". Njihovo zanimanje, njihova industrija bila je nogomet. Želite li se stvarno s time pomiriti", između ostalog je napisao Sutton.
Oštećene bi mogla razveseliti ili bar utješiti činjenica da su u tijeku dva nova detaljnija istraživanja. Drake fondacija provodi jedno na 300 nogometaša u kojem će detaljno u nogometnoj igri pokušati pronaći što je više moguće korelacija i varijabli, a sa Sveučilišta East Anglia su pokrenuli novi projekt u kojem će pokušati otkrivati kad se događaju prvi znakovi demencije kod bivših nogometaša kako bi se tome efektivno uspjelo stati na kraj već u samom startu.
Važan problem je detektiran, sad je na redu dodatno ga istražiti i onda sa širom slikom pokušati efikasno i riješiti. Samo da ne bude prekasno prije nego nas još koja legenda napusti na ružan i tužan način.
Neka se prebace na šah. Usporava odumiranje stanica.