Legendarni Dinamov nogometaš, kapetan šampionske generacije 1982. godine, Velimir Zajec (59), ostavio je duboki trag i u grčkom Panathinaikosu. Igrao je u Ateni četiri godine, od 1984. do 1988. godine, u 67 utakmica zabio je 11 golova, a stariji navijači PAO-a i danas lijepim riječima govore o “nogometnom džentlmenu” kakav je Zajec bio na travnjaku, piše tjednik Max!.
Nakon igračke karijere, Zajec je bio sportski direktor i trener Panathinaikosa, vodio je i omladinsku školu tog grčkoga kluba, a jedno je vrijeme bio i savjetnik bivšeg klupskog predsjednika Yanisa Vardinoyanisa, s kojim je i danas u prijateljskim odnosima. Golemo je suparništvo između Panathinaikosa i Dinamova suparnika u Ligi prvaka, Olympiakosa, taj je rivalitet svakako među najvećima u svijetu sporta. Ne samo nogometa, znani su i vatreni košarkaški okršaji spomenutih klubova, koji nerijetko završavaju – prekidom... A o tom suparništvu Zajec kaže:
– Panathinaikos je stari atenski klub, gospodski klub, dok je Olympiakos klub iz Pireja, lučkog predgrađa Atene. Ustvari, Pirej ima status grada, iako je samo devet kilometara udaljen od centra Atene. U Grčkoj Olympiakos ima više navijača, jer ima status narodnog kluba, dok je Panathinaikos bio klub elite, bogatih Grka i desetljećima je dominirao grčkim nogometom – kaže Zajec i nastavlja:
– Ali, stvari su se promijenile u posljednjih 20 godina, otkad je Olympiakos preuzela grupacija ljudi na čelu koje je bio bivši predsjednik, Sokratis Kokkalis. I sadašnji predsjednik, Vaggelis Marinakis, iz iste je grupe biznismena, brodovlasnika, na čelu Olympiakosa je već 15 godina i u tom razdoblju klub iz Pireja dominira grčkim nogometom.
A što se događa s Panathinaikosom?
– Sve je krenulo nizbrdo odlaskom dugogodišnjih klupskih vlasnika, obitelji Vardinoyanis. Otišli su zbog pritiska skupine ljudi koji su govorili da mogu bolje voditi klub od njih. Ti su ljudi izmanipulirali i navijačke grupe koje su okrenule leđa Vardinoyanisima, pa je Yanis Vardinoyanis odlučio otići iz kluba! Osjetio je da nema pravu potporu, nisu mu trebale svađe i uvidio je da PAO više nije mjesto za njega i njegovu obitelj. Međutim, ova suparnička skupina ljudi koja je mnogo obećavala nije praktički ništa napravila, jednostavno su se maknuli od kluba, u kojem se tada smanjio utjecaj privatnog kapitala i PAO više nije toliko financijski moćan kao prije. I sve je to Olympiakos dobro iskoristio i preuzeo primat.
Kakvo je bilo suparništvo između tih dvaju kluba u vaše vrijeme? Žešće nego sad ili...?
– Ma to se uopće ne može usporediti! Drukčija su tada bila vremena, bilo je to romantičarsko razdoblje nogometa, navijači obaju klubova zajedno su išli na utakmicu! A danas je to nezamislivo, danas vlada “ratno stanje” kad se igra derbi! Navijači Panathinaikosa ne idu na utakmicu kad se igra derbi u Pireju, niti ima navijača Olympiakosa u Ateni na derbiju! Kad sam igrao za PAO, dominirali smo, imali smo veliku ulogu i u europskim natjecanjima. Tih je godina rejting Panathinaikosa bio znatno veći nego Olympiakosov, no sad je to drukčije, Olympiakos često prezimi u Europi. A moj PAO, eto, ove jeseni ni ne igra u Europi.
Jeste li vi kao igrač PAO-a gdjekad išli na stadion Olympiakosa, pogledati neku njihovu utakmicu, kao gledatelj?
– Ne, nisam, to nisam ni želio. No, ne vjerujem da bih imao nekih problema jer sam imao korektne odnose baš sa svima, imao sam solidan status i kod navijača Olympiakosa. A u današnje je vrijeme nemoguće da neki igrač jednoga kluba ode na utakmicu drugoga, nema za to nikakve šanse.
Kako navijači Panathinaikosa podnose tu dominaciju Olympiakosa?
– Užasno im je teško. I ne zanima ih toliko osvajanje naslova grčkog prvaka, ni uspjeh u europskim natjecanjima, najvažnije im je da pobijede pirejski klub u međusobnim okršajima! I kad se to dogodi, onda je život ljepši svakome navijaču PAO-a. Treba reći da Olympiakos dominira i u strukturama Nogometnog saveza, ima dominantnije lobije i sve to pomalo, uz financijsku moć, utječe na trenutačni odnos snaga.
Bili ste Dinamov trener u jesen 1998. godine, kad ste u Zagrebu igrali s Olympiakosom. Po nemogućim uvjetima, temperatura je bila minus 17 Celzijevih stupnjeva, plavima je trebala pobjeda od dva gola razlike za plasman u osminu finala Lige prvaka, no završilo je 1:1. Možete li usporediti onaj Olympiakos s ovim današnjim?
– Onaj je Olympiakos svakako bio momčadski jači, onu je momčad stvorio Duško Bajević, koji je bio izvrstan trener i imao je otvorene ruke, predsjednik Kokkalis mu je strahovito vjerovao. Bili smo ravnopravni Grcima na toj utakmici, ali zaleđeni travnjak bio nam je najveći neprijatelj. A današnji Olympiakos ima kvalitetnije pojedince, koji ipak nisu tako kvalitetno ukomponirani u momčad, kao oni igrači prije 17 godina. To je i logično jer se svake sezone dogodi dosta promjena u tom klubu, igrači dolaze i odlaze, pa treneru nije lako uigrati te pojedince i stvoriti čvrstu i jaku momčad. Međutim, unatoč tome, Olympiakos je jak, vrlo jak i varaju se oni koji misle suprotno.
Kakve su Dinamove šanse u okršajima s grčkim prvakom?
– Plavi moraju svoju priliku tražiti u zagrebačkoj utakmici! Jer, u Pireju će biti jako teško, u Pireju su padali brojni veliki europski klubovi! Njihovi navijači stvaraju pakleno ozračje u kojem je doista teško igrati, to je pravi “domaćinski” teren i ne vjerujem da Dinamo može tamo izvući pozitivan rezultat – smatra Zajec.
Ipak, navijači još nikad nisu zabili gol...
– Ha, ha, znam da je tako. Ali, vidjet ćete kakvo je to ozračje, ledi vam se krv u žilama kad čujete to navijanje i galamu. Pa nisu slučajno u Pireju posrtali kudikamo bolji klubovi od Olympiakosa. Gledajte, Dinamo je u Münchenu igrao pred 70.000 gledatelja, Allianz Arena bila je rasprodana, ali je nogometno ozračje bilo – gospodsko! Čak su naši navijači, iako ih je bilo 20 puta manje, nadglasali Nijemce pjesmom i fantastičnim navijanjem! A to se u Pireju sigurno neće dogoditi, ondje će se čuti samo huk domaćih, agresivnih i ratobornih navijača.
Ima li Dinamo u utorak u Zagrebu šansu za osvajanje bod(ov)a?
– Vjerujem da ima! No, moraju se poklopiti neke stvari, moraju biti ispunjeni slični uvjeti kao što se dogodilo protiv Arsenala. Dakle, plavi moraju biti taktički savršeni kao što su bili i protiv Engleza! Nadalje, sreća opet mora pratiti hrvatskog prvaka, a zna se da sreća prati hrabre i odvažne. I budu li “dinamovci” u tu utakmicu ušli puni samopouzdanja, budu li od prve minute pokazali da su oni “gazda” u svom Maksimiru, onda je sve moguće. Ključna je potankost taj pobjednički mentalitet, ne smiju se plavi uplašiti, moraju biti svjesni da im je to “biti ili ne biti” utakmica – jasan je Zajec.
>> Wenger misli da Ademi nije jedini: Kada sam vidio da su igrači Dinama dopingirani...
>> Olympiakos je puno bogatiji od Dinama, ovo su plaće njihovih igrača
>> 'Puno smo utakmica dobili, osjećam da ćemo na Maksimiru izgubiti'
