Brzo ide vrijeme, iako se ponekad zbog svega što je zadesilo Hrvatsku i Zagreb čini da i nije tako. Koronavirus pa potresi, sve se to osjetilo i na našim nogometnim zbivanjima. No čini se da je tih godinu dana proletjelo. Naime, prije godinu dana u Zagreb, u Dinamo, stigao je dotadašnji kapetan mlade momčadi Arsenala. Robbie Burton tako je još jedan mladi igrač koji je iz velikih klubova stigao u Dinamo po svoju afirmaciju, koji je možda izabrao i teži put, svakako put u pomalo nepoznato. Neki od tih mladih igrača nisu uspjeli, neki kao Dani Olmo jesu. I baš sve što je napravio Olmo moglo je poslužiti kao uzor mladom velškom reprezentativcu. I stigao je u Dinamo iako je bilo mnogo onih, pogotovo u Engleskoj, koji su mu se čudili.
Prvi put sam bez obitelji
– Zahvalan sam Arsenalu koji mi je pomogao da postanem igrač kakav sam danas. Znam da je dosta onih koji misle da sam napravio krivi potez, ali ja ne mislim tako. U Dinamu ću sigurno napredovati – kazao nam je nedavno Burton, a što kaže sada, kad je godinu dana iza njega? Kako bi opisao tu godinu zagrebačkog života, u novom klubu, novom okruženju?
– Zapravo je to bila dosta teška godina. Jer proveo sam tu godinu bez svoje obitelji, nisu bila moguća putovanja pa se baš nismo mogli viđati, a to mi nije bilo lako. A što se Dinama i mene tiče, nije bilo loše, a sad očekujem da ću igrati više, zbog toga sam došao – kazao nam je Burton nakon što je protiv Lokomotive na svojoj poziciji zadnjeg veznog odigrao jako dobru utakmicu. Vrlo jednostavan u igri, s jako dobrim postavljanjem, s točnom predajom lopte.
Jeste li zadovoljni dosadašnjim brojem prilika u prvoj momčadi?
– Naravno da bih volio igrati još više nego dosad, nadam se da će biti sve više prilika iako znam da moram biti strpljiv i dalje raditi te se nadati tim prilikama.
Imali ste sad dovoljno prilika upoznati se s hrvatskim nogometom. Kakvi su vam dojmovi, možete li napraviti usporedbu s U-23 ligom u Engleskoj?
– Hrvatska je liga daleko više natjecateljska nego liga mladih engleskih momčadi, ovdje se traže vrhunski standardi u igri. Moj je dojam da su igrači u Hrvatskoj na tehnički višoj razini, sjajno je kako svi ovdje barataju loptom. Dakle, razlika između prve hrvatske lige i mlade engleske lige prilično je velika, U-23 liga u Engleskoj uglavnom je razvojna liga, a ovdje se igra ozbiljan nogomet.
Kako se nosite s pritiskom u Dinamu kad saznate da ćete biti u udarnih 11, jeste li uzbuđeni, nervozni...?
– Više bih rekao da sam uzbuđen jer to je trenutak u kojem se mogu dokazati, kao i dokazati zašto sam uopće ovdje. Malo mi je žao što nema navijača, nadam se da će se brzo vratiti, tada će sve biti još ljepše pa i uzbudljivije.
Kako se pripremate za utakmicu, imate li nekakve posebne rituale?
– O, imam, radim sve isto prije svake utakmice, slušam uvijek istu glazbu, dvije pjesme koje mi puno znače, koje me još više “nabriju” – sa smiješkom će Burton, iako nije otkrio o kojim je to pjesmama riječ.
Spomenuli ste da vam ova godina nije bila lagana, Zagreb je gotovo cijelo vrijeme u određenom “lockdownu” zbog koronavirusa, opako su ga uzdrmali i potresi. Kako ste uopće doživjeli potrese, jesu li vaši u Engleskoj bili u strahu zbog vas?
– Zbog korone sam i rekao da mi nije bilo lako jer sam ovdje u Zagrebu sam, prvi put u životu bez svoje obitelji. Ali, sad je prošlo već dosta vremena i polako sam se naviknuo. A moji su, naravno, bili zabrinuti i zbog potresa, no, što se mene tiče, sve je prošlo u najboljem redu, iako nitko od nas, pa ni ljudi u Zagrebu, nisu naviknuti na potrese i nikome nije bilo ugodno.
S kim živite, s kime ste se u Dinamu najviše zbližili?
– Živim sam, a nedavno je u Dinamo došao Dennis (Gyamfi, 18-godišnji igrač koji je u prosincu došao u Dinamo iz Leicester Cityja, nap. a.), živimo blizu jedan drugoga i s njim provodim najviše slobodnog vremena. I on je kao i ja došao iz Engleske, idemo sličnim putem. Prema meni je jako dobar Rasmus Lauritsen, on mi je “cimer” i puno vremena provodimo zajedno, ali svi igrači u Dinamu prema meni su jako dobri i sa svima sam u odličnim odnosima.
Zacijelo pratite što radi Arsenal otkako ste otišli, baš mu ne ide ove sezone, tek je oko sredine ljestvice. Biste li mogli u ovom trenutku pomoći svom bivšem klubu i treneru Arteti?
– Haha, Arteta sigurno ne treba moju pomoć, on ipak zna puno više o nogometu od mene. Mislim da radi dobar posao iako sad rezultati Arsenala nisu u skladu sa željama navijača. No uvjeren sam da će i Arsenal krenuti prema gore i da će na kraju napraviti dobar posao.
Steven Gerard je najbolji
Gdje se vidite za, recimo, tri godine? Kao kapetan Dinama, Arsenala ili možda kao europski prvak s Wallesom?
– Imam puno samopouzdanja i vjerujem da ću napraviti velike stvari, kako u klubu tako i s reprezentacijom Wallesa. Sad mi je cilj ustaliti se u prvoj momčadi Dinama, izboriti se za svoje mjesto. No ne treba previše govoriti o željama i budućnosti, nego raditi danas za sutra. Nikad ne znate što budućnost nosi, što će se događati, zato treba raditi sada i biti što bolji.
Tko je po vama najbolji zadnji vezni igrač u povijesti?
– Uh, kakvo teško pitanje! Hmm, pa po meni bi to mogao biti Steven Gerard, sjajan “all-round” igrač. Izuzetno agresivan, a opet s puno golova, asistencija. On je baš imao sve, pa eto, ako se baš moram odlučiti za jednog igrača na toj poziciji, neka to bude Gerard – otkrio nam je simpatični Robbie Burton, dečko rođen u Londonu, velški reprezentativac (prihvatio je poziv te reprezentacije zbog svog djeda s majčine strane koji je Velšanin). Mi mu samo možemo poželjeti da dostigne igre kakve je imao spomenuti Steven Gerard i da takve igre prezentira u Dinamu.
Go Robby, go... Nema predaje.