Bio je to mali podsjetnik na one slavne dane s kraja osamdesetih kada su Splićani tri puta bili prvaci Europe, Barcelona im je tada bila veliki rival.
Šteta što nije bilo Kukoča i Perasovića koji imaju zdravstvenih problema, Peras je utakmicu odgledao iz svečane lože, bilo bi lijepo da su se udostojili doći Rađa i Sobin, ali... Duško Ivanović, pak, opravdao se poslovima u Španjolskoj...
No, pustimo one kojih nije bilo, dovoljno je bilo vidjeti Luku Pavičevića kako plače dok dolazi na Gripe, pa Zorana Sretenovića, Žana Tabaka, Aramisa Naglića. S druge strane Barcu je predvodio Jimenez. Da, da, onaj Jimenez koji nam je tih godina često bio noćna mora.
Za Jugoplastiku su igrali Vranković (11), Koludrović (3), Pavičević (2), Tabak (8), Trška, J. Vulić (9), Sretenović, Macura, D. Tvrdić (21), Jaman, Bilanović, Naglić (19), a za Barcelonu Jimenez (20), Galilea (5), Sal Diez, Abad (9), Esteller (13), Montero, Bosch (11), Ortiz (2), Santillana, Andreu (8).
Na Gripama se okupilo premalo gledatelja, tek njih petstotinjak. Ali, imali su što vidjeti. Damir Tvrdić je zabio sedam trica, izbornik Joke Vranković pokazao je zavidnu fizičku spremu i da još može istrčati kontu, Aramis Naglić i dalje ima mirnu ruku, Sretenovićeve i Pavičevićeve asistencije još uvijek plijene...
Bio je ovo prvi sudar Splita i Barcelone, košarkaški, a sljedeće godine trebao bi slijediti onaj atraktivniji, nogometni kada će na Poljud doći Leo Messi i društvo.
