Šokantne promjene trenera, po kojima je Dinamo vrlo prepoznatljiv, dovele su Marijana Vlaka do neslavnoga rekorda. Ispadne li Dinamo s međunarodne scene, za što, nažalost, ima dobre izglede, Vlak će postati trener koji je doživio najviše europskih eliminacija. Do nedavno je u toj disciplini vladao Miroslav Blažević, inače najtrofejniji trener.
On je prvi put s modrima izletio 1982. (Sporting), potom 1993. (Steaua), 1994. (Auxerre) i 2002. (Fulham). Za razliku od Vlaka koji je, kao vojnik kluba, dva puta uskakao kao vatrogasac, Ćiro je svaki put bio apsolutni šef i sam je pripremao momčad za europske ispite.
Smjestili mu gazde
Vlak je samo dva puta samostalno počeo ljetne pripreme; 1997. kada je ispao u pretkolu Lige prvaka od Newcastlea, te od Atletica u Kupu Uefa korak do prezimljavanja i 2000. godine kada ga je u pretkolu Lige prvaka izbacio Milan, te u 2. kolu Kupa Uefe Parma. Ostale dvije eliminacije smjestili su mu Canjuga i Mamić smijenivši Ardilesa, odnosno Ivankovića: 1999. godine vodio je posljednju utakmicu Lige prvaka s Marseilleom (2:2), a sada i posljednje dvije u Uefinoj ligi. Budući da znamo kako je Mamić osjetljiv na europske neuspjehe, a Vlak je ipak mjesecima živio uz Ivankovića, nije nimalo čudno što Dinamova svlačionica već iščekuje Krunu Jurčića. On se sakrio u Leverkusenu i mudro šuti, prateći treninge Brune Labbadije.
Pregled nastupa u protekle četiri Uefine lige otkriva neugodan podatak: samo su dva kluba s tri nastupa i jednako toliko ispadanja: Beşiktaş i - Dinamo!
To je sigurno bolniji podatak za bogati turski klub, ali i Dinamove eliminacije bile su traumatične, osobito zato što su sva tri puta modri imali sve u svojim rukama, dva puta kod kuće, 2004. godine s Heerenveenom i 2008. sa Spartakom. A skupinu koju je Dinamo imao prošle godine ni tadašnji trener Ivanković ne bi bolje složio. Pa ipak, ni s Modrićem, Pokrivačem, Vukojevićem... nije uspio pobijediti amatere iz Norveške.
Slavia kao uzor
Dinamova kalvarija u Uefinoj ligi još nam teže pada kad nanižemo klubove iz njegovoga ranga (ili čak i mnogo slabijega rejtinga) koji su uspjeli proći grupnu fazu. Od 2004. godine to su, među ostalim, GAK, njemački drugoligaš Aachen, bečka Austria, bukureštanski Rapid i Dinamo, slovačka Artmedia, praška Slavia, švicarski Thun, švedski Helsingborg, izraelski Hapoel Tel Aviv i Maccabi Haifa, norveški Brann...
Uzmemo li prašku Slaviju kao ekvivalent Dinamu, jer to su klubovi otprilike istoga ranga, doći ćemo do poražavajućih podataka za našeg prvaka. Česi, čiji je proračun oduvijek bio tri puta manji od Dinamova, jednom su bili u polufinalu (1996. KPK), te u dva četvrtfinala (1997., 1999., Kup Uefe). Njihovu utakmicu Uefine lige s Aston Villom u Pragu gledalo je 20.000 ljudi, Dinamovu sa Spartakom tek 12.000. Na kraju, njihov trener Karel Jarolim na klupi je od 2005. godine, a tek u trećoj godini osvojio je naslov prvaka. Koliko bi takvoga trpio Mamić?
