Hrvatska vaterpolska reprezentacija otputovala je jučer redovnom zrakoplovnom linijom u Beograd. Ondje od utorka do nedjelje izabranike Ivice Tucka očekuje nastup na završnom turniru Svjetske lige, u skupini su s Kazahstanom, Srbijom i Australijom.
Pobjednik stječe pravo izravnog nastupa na OI u Tokiju pa je razumljivo da su ambicije velike.
Svi će jurišati na to prvo mjesto, pa čak i Mađari koji dolaze u ponešto pomlađenom sastavu.
Prije polaska na put razgovarali smo o tome s Antom Vukičevićem, najuspješnijim hrvatskim vaterpolistom kad su u pitanju europski kupovi ove sezone, on je sa svojim Marseilleom osvojio Eurokup.
Jesu li u klubu zadovoljni?
– Uglavnom jesu, ali ne do kraja.
Pogodilo vas je to što niste francuski prvaci?
Francuzi su opušteni i uživaju
– Pa da, u principu cilj je bio osvojiti prvenstvo, dok je Eurokup bio jedan san koji smo na kraju uspjeli ostvariti. Osvojili smo naslov, što je i najveći uspjeh u povijesti kluba jer je to njima prvi europski trofej, navikli su samo na domaće trofeje. Što se toga tiče, uistinu su svi bili superzadovoljni i oduševljeni, no ostaje žal što tu svoju kvalitetu nismo potvrdili i osvajanjem francuskog prvenstva. Iako treba čestitati i Strasbourgu za koji nastupaju petorica hrvatskih igrača (Sutić, Marković, Bratić, B. Letica i Babić, op. a.), plus trener Igor Računica. Zbilja igraju kvalitetan vaterpolo.
Vi ste jedini Hrvat u Marseilleu?
– Jesam. Mi smo nakon osvajanja Eurokupa doživjeli jedno fizičko pražnjenje. Ti dečki možda nisu naučili igrati toliki broj jakih utakmica u sezoni, upali smo u zamku nekog samozadovoljstva i nismo reagirali na pravi način iako mislim da smo imali kvalitetu da i to osvojimo.
Ostajete u Marseilleu i sljedeće sezone?
– Ugovor mi je istekao, ali dogovorili smo već novu suradnju, barem za još jednu sezonu, a poslije ćemo vidjeti. No u principu jako sam zadovoljan svime. Kupili su pozivnicu za Ligu prvaka, doveli crnogorskog reprezentativca Čučkovića i ljevorukog napadača Gruiselessa, tako da polako kompletiramo još jaču momčad.
Spominjao se i dolazak našeg Josipa Vrlića iz Barcelonete?
– Ne znam puno o tome, nisam bio u Marseilleu, možda je i bilo nekih kombinacija, ali kako sada stvari stoje, ostajem jedini Hrvat u Marseilleu.
Marseille kao grad bije glas opasnog mjesta, spominje se i mafija, kako se vama dopao?
– Iskreno, nisam dobio dojam da je Marseille opasan grad za življenje. Kvartovi u kojima se krećem su mirni i čovjek se lako navikne na taj život. Postoje možda i opasni kvartovi, ali ne zalazim tamo, zašto bih i išao, tako da se osjećam sigurno i uistinu uživam u Marseilleu kao gradu, tamo je doista lijepo.
Jeste li svladali francuski jezik?
– Dvije godine sam tamo i još malo pa ću moći reći da sam ga naučio. Razumijem ga i znam prilično dobro govoriti, ali ne još i savršeno. No za godinu dana mislim da ću govoriti normalno.
A francuska kuhinja? Imaju sjajna vina, smijete li vi to kušati?
– Smijem, naravno. Imaju zbilja sjajna vina i sjajne sireve. I jedan opušten način života, za to su stručnjaci.
Koje vam je vino najbolje?
– Toliko je veliki izbor da je teško reći, ali preferiram crna vina.
Što se priprema reprezentacije tiče, opet vas prate pehovi.
– Macan se ozlijedio, a Bukić je morao na operaciju slijepog crijeva.
Je li bilo nečega novog u odnosu na prethodne godine?
– Posebnost su ta nova pravila po kojima će se igrati i u Beogradu i na SP-u u Južnoj Koreji, a koja su vrijedila i na Europskom kupu u Zagrebu. Mi smo to uvježbavali na treninzima, razgovarali smo o tome, radili na adaptaciji i u obrani i u napadu. Puno ljudi iz vaterpolskih krugova ističe da će reprezentacije koje su prije bile dobre biti dobre i sada, s novim pravilima. Vjerujem da nam neće biti problem adaptirati se, svi smo iznimno motivirani, imamo veliku želju, a i mislim da imamo i kvalitetu da već u Beogradu osiguramo plasman na OI iako smo svjesni da nam to neće biti lako s obzirom na to da su Srbi domaćini.
Njihovi navijači su motiv više
Što mislite o tim pravilima, unapređuju li vaterpolsku igru?
– Nova pravila više štite napadače i, kao što se vidjelo na Europskome kupu, bilo je na utakmicama više isključenja, pa i više pogodaka. Želio se izbaciti taj keč, smanjiti fizički kontakt. Želi se ponovno staviti naglasak na neku tehniku, na brzinu, na malo čišću igru u obrani. No, kada dođu polufinala i finala, opet će to biti sličan sport.
U Beogradu nismo dosad baš imali uspjeha? Možemo li prekinuti tu neugodnu tradiciju?
– Ondje nismo dosad ostvarili nekakav pozitivan rezultat. Mislim da je došlo vrijeme da napokon nešto osvojimo i u Beogradu. Koliko vidim, organizacija je dobra, bazen lijepo izgleda, meni je gušt igrati na otvorenome. A njihovi navijači i njihovo navijanje mogu samo biti motiv više za nas. Da se konsolidiramo i probamo odigrati što bolje.
Jeste li ikad bili u Južnoj Koreji?
– Ne, nisam, ovo će mi biti prvi put. Nadam se da ćemo imati vremena da nešto i vidimo.
Bolest ne bira. Pričamo o sportu, sportskim nadmetanjima. I u Srbiji žive ljudi koji su u većini mentalno zdraviji nego ti. Ima i takvih zadojenih kao ti ali mnogo manje.