Kakav je osjećaj biti među najboljim strijelcima HNL-a?
– Lijep, poseban. Nogomet se igra za golove. Ponosan sam što sam u društvu Cvitanovića, Popovića i ostalih – počeo je Vugrinec.
Možete li izdvojiti koji vam je bio najdraži?
Najdraži gol na San Siru
– Mogu, ali nisam ga zabio u HNL-u. Bilo je to za Lecce kad smo na San Siru pobijedili Inter (1:0). Prva povijesna pobjeda Leccea nad Interom, a taj dan mi je djed umro, nisam ni trebao igrati utakmicu.
Dugačak je bio put do stotke u HNL-u. Početak je bio u Varteksu, jako ste bili povezani s pokojnim Anđelkom Herjavcem?
– Sigurno bi Anđelko bio ponosan na mene. Puno toga u karijeri ja i moj kum Miljenko Mumlek njemu dugujemo. Dugačak put, puno rada mukotrpnog, no na kraju se sve vratilo.
I Mumlek je blizu stotke. Do sada je zabio 99.
– Ma nazvao sam ga poslije Dinama i čestitao mu jer sam mislio da smo isti dan zabili stoti gol. Rekao sam mu: "Čujemo se sljedeći vikend da ti čestitam stoti pogodak".
Gdje god da ste igrali redovito ste zabijali Dinamu. U Varteksu, Rijeci i Zagrebu.
– Zabijao sam i Hajduku i Dinamu. Jer, to su utakmice koje doživljavaš s posebnim motivom. Hat-trick Hajduku u Splitu, kad mi je cijeli Poljud skandirao, nikad neću zaboraviti. Tada je Rijeka pobijedila 4:0.
Zašto se otišli iz Dinama?
– Nisam se više vidio u toj priči. S 33 godine nisam bio dio njihove vizije. Nisam čak ni htio doći na razgovor o novim uvjetima, nisu me zanimali. A bio sam dovoljno iskusan da procijenim kad je vrijeme da odem iako su jako htjeli da ostanem.
Koji vam je najdraži klub?
– Dinamo je institucija, iako sam kao klinac navijao za Hajduk. No, moje srce uvijek će pripadati Varteksu.
Najbolji suigrač s kojim ste igrali?
– Uh, bilo ih je dosta. Naravno da posebno mjesto zauzimaju Šuker, Boban, Prosinečki i Bokšić. Njima se i danas divim. Sretan sam što sam imao priliku igrati s njima. Osim njih, volio sam igrati s Cristianom Lucarellijem u Lecceu. No, poseban dojam na mene ostavio je Popescu. Velik igrač i još veći čovjek.
Koje vam je najveće razočaranje?
– Jedno od većih sigurno je utakmica s Hajdukom na Poljudu 1996. godine kada smo imali šansu biti prvaci. Zaboljela je i činjenica da se nismo plasirali na Euro 2000. godine. A i devet Zagrebovih poraza u nizu...
Pored kolekcionarstva vaša velika ljubav je i književnost?
– Hahaha... tko vam je to rekao? Hm, da. Navukao sam se na ruske klasike. Imam doma veliku zbirku slika i knjiga. Najdraži su mi Dostojevski i Puškin.
Još ću dugo igrati
Što poslije završetka karijere?
– Polako, još namjeravam dugo igrati. Možda se vidim u nogometu. Uz knjige i poeziju sasvim sigurno. Fakultet? Ni to nije isključeno. No, za sada se samo vidim u nogometu – zaključio je Vugrinec.
