Gotovo zvuči nestvarno da je Arsenal tek prvi put u svojoj povijesti izborio polufinale. Pazite, klub takve tradicije tek je u novom tisućljeću, 2006. godine osjetio ono što je, recimo, španjolskom Villarrealu uspjelo iz prvog pokušaja. A na Highburyju su stanovale i puno jače momčadi od ove koja je sinoć veliki Juventus, da budemo drski, ponizila.
No, klinci Aresenea Wengera zaslužili su sve što su dobili. I više ih nitko neće moći zvati prolaznicima. Jer, dečki su izbacili kraljevski Real i torinsku Staru damu bez primljenog pogotka. Čovječe, bez primljenog pogotka! A pazite napadače u suparničkim momčadima: Ronaldo, Robinho, Baptista, Raul, Ibrahimović, Trezeguet... Strašno!.
Wenger je u klubu već deset godina, odgojio je sjajnu generaciju s Piresom, Vieirom i Henryjem na čelu koja se prije dvije godina prošetala engleskim prvenstvom bez poraza, no početkom ove sezone morao je gotovo ispočetka početi "klesati" nove. A "neki novi klinci" u momčadi pokazali su, što je Wenger sigurno i znao, da mogu. Od Fabregasa do Eboua... Generacija budućnosti.
A don Fabio? Nije išlo. Juventus je jednostavno izgledao kao momčad koja je zalutala u četvrtfinale. Gotovo ih je bilo tužno gledati. Pogotovo Ibrahimovića na kraju, čovjeku se više nije dalo ni za loptom potrčati.
Thuram je najavljivao uragan na Delle Alpiju, no Thuram je ostao na klupi, a s njim valjda i taj uragan. Ni Robert Kovač nije imao nezaboravnu večer. Eboue ga je jednom "bacio" na travnjak, Henry s lakoćom pretrčao, a nakon što je jednu loptu na centru promašio, moglo je biti vrlo gusto.
