Na današnji dan prije točno 56 godina, u srijedu 6. rujna 1967., Dinamo je osvojio Kup sajamskih gradova. Toga dana u uzvratnoj finalnoj utakmici s Leeds Unitedom na Elland Roadu odigrao je iznenađujućih 0:0 i tako obranio prednost iz Zagreba 2:0. Trener Dinama Ivica Horvat u uzvratu je u Engleskoj izveo ovu 11-oricu junaka: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gucmirtl i Rora.
Domaćina Leeds United predvodila su protiv Dinama dvojica nogometaša koja su godinu prije s Engleskom postali svjetski prvaci; Jack Charlton i Norman Hunter. Nijedan Dinamov nogometaš koji je sudjelovao u osvajanju Kupa sajamskih gradova nikada nije bio na Svjetskom prvenstvu.
Vjerojatno smo vas već na desetke puta podsjetili na Dinamov dramatičan epski uspon prema europskom vrhu 1967. godine; na bacanje kockice protiv češkog Spartaka iz Brna, na spektakularno izbacivanje Juventusa u četvrtfinalu (2:2, 3:0), na Lamzinu simfoniju protiv Eintrachta u Zagrebu (4:0), na Štefov kobni pad s balkona Vile Rebar, na misteriozan odlazak trenerskog genija Branka Zebeca... Namjera je stoga ove priče oslikati prilike i odnose snaga u tadašnjem europskom nogometu, u kojemu je Dinamo očito bio iznimno važan i zapažen faktor.
Kup sajamskih gradova trajao je od 1955. do 1971. godine i doživio je 13 izdanja. Nije bio natjecanje pod okriljem Uefe, a inicijatori ideje za njegovo osnivanje bili su Fifin dopredsjednik, Švicarac Ernst Thommen, predsjednik Talijanske nogometne federacije i član Izvršnog odbora Fife Ottorino Barassi te glavni tajnik engleskog FA Stanley Rous. U natjecanju su sudjelovali klubovi iz gotovo cijele Europe, a cilj je bio promovirati sajamske izložbe u europskim gradovima i spojiti ih s vrhunskim nogometom. U vrijeme pokretanja KSG-a u Europi se igrao još i Kup prvaka, dok je Kup pobjednika kupova prvo izdanje doživio u sezoni 1960./1961. Tako je KSG neslužbeno bio preteča Kupa Uefe pokrenutoga 1971. godine, premda Uefa službeno ne priznaje ostvarenja klubova u tom natjecanju.
Kup sajamskih gradova imao je devet pobjednika: Barcelona ga je osvajala tri puta, Leeds United i Valencia po dva puta, a Dinamo, Ferencvaros, Zaragoza, Arsenal, Newcastle i Roma po jednom. U Kupu sajamskih gradova, uz Barcelonu, natjecalo se još čak 17 budućih europskih prvaka: Chelsea, Inter, Nottingham Forest, Celtic, Juventus, Manchester United, Milan, Borussia Dortmund, Crvena zvezda, Porto, Benfica, Feyenoord, Liverpool, Marseille, Ajax, Bayern i HSV.
A gdje su o ovoj priči – uz Dinamo, finalista i 1963. – ostali hrvatski klubovi? Za one koji to ne znaju, prvi hrvatski natjecatelj u KSG-u, u njegovu trećem izdanju, koje je trajalo od 1958. do 1960. godine, bila je selekcija Zagreba pod nazivom Zagreb XI. Činili su je igrači zagrebačkih prvoligaških klubova, a s klupe vodio Momčilo Pažin. Ona se pojavila i u sezoni 1960./1961. i ispala od Barcelone, dok je Dinamo debitirao u jesen 1961. godine; u 1. kolu eliminirao je selekciju Copenhagen XI., a u drugome ispao od Barcelone.
Prvi hrvatski klub u KSG-u nakon Dinama bila je Trešnjevka u sezoni 1963./1964. te je u 1. kolu ispala od portugalskog Belenensesa, a u sljedeće dvije godine NK Zagreb došao je do drugoga kola te najprije ispao od Rome (1:1, 0:1), a potom od rumunjskoga Steagul Rosu Brasova. Zagrebaše je protiv Rome s klupe vodio proslavljeni igrač Građanskog, Osječanin Gustav Lechner, a trojac u napadu činili su ponajveći igrači ovoga slavnog kluba iz Kranjčevićeve: Bubanj, Azinović i Dračić.
Dinamo je u svojoj trofejnoj sezoni 1966./1967. bio jedan od tri jugoslavenska predstavnika u KSG-u, uz beogradsku Crvenu zvezdu i ljubljansku Olimpiju, a posljednji nastup u ovome natjecanju imao je u jesen 1970. godine, kada je u 3. kolu ispao od nizozemskoga Twentea.
Zanimljivo, u jesen te 1970. godine Kup sajamskih gradova prvi put svratio je i u – Split. Da, sudionik prestižnoga europskoga natjecanja bio je i Hajduk: u 1. kolu izbacio je Slaviju iz Sofije s 3:0 i 0:1, a u 2. kolu zaustavila ga je portugalska Vitoria Setubal (2:0, 1:2). Hajduk je protiv Portugalaca u gostima nastupio u sastavu: Vukčević, Buljan, Holcer, Lemešić, Peruzović, Džoni, Mužinić, Hlevnjak, Jerković, Nadoveza i Pavlica. To je ona antologijska momčad bijelih koja je 1971. godine Hajduku nakon 16 godina čekanja donijela naslov prvaka Jugoslavije. Pogledajte malo pažljivije; u toj momčadi četvorica su nogometaša koja su nastupila na svjetskim prvenstvima – Iko Buljan, Luka Peruzović, Dražen Mužinić i Jurica Jerković (2), a eto, Hajduk kao tadašnji vladar jugoslavenskoga nogometa nije mogao dalje od drugoga kola KSG-a. Vjerojatno i to dosta govori o snazi toga natjecanja.
A Dinamo? Ako je od 1963. do 1967. spadao u kremu europskog nogometa, on, nažalost, tada još uvijek nije bio dovoljno moćan da pokori i Jugoslaviju. Na kraju prvenstva 1962./1963., kada je bio finalist KSG-a, završio je kao doprvak države s pet bodova manje od beogradskoga Partizana, a drugo mjesto osvojio je i 1967. godine, kada je naslov prvaka prvi put osvojilo – Sarajevo.
Veliki povjesni uspjeh Dinama, bravo. Da se bar opet ponovi. Sretno