U sklopu Tjedna Japana u zagrebačkom hotelu Westin održana je prezentacija Olimpijskih igara što će se 2020. godine održati u Tokiju. Svojevrsnu tribinu organiziralo je Hrvatsko-japansko kulturno i gospodarsko društvo predvođeno predsjednikom Ivanom Sladeom i dopredsjednikom Tončijem Tadićem, ali uz podršku Veleposlanstva Japana u RH.
Sve nazočne na startu je šarmirao Keiji Takiguchi, veleposlanik zemlje do 126 milijuna stanovnika:
- Bio sam prilično iznenađen kada sam prije tri godine vidio da je Hrvatska na Olimpijskim igrama u Riju osvojila pet zlatnih medalje. Prema veličini populacije, a Japan je 30 puta veći, mi smo onda trebali osvojiti 150 zlatnih medalja, a to je nemoguće. Inače, voljeli bismo da hrvatski narod ovu olimpijsku priliku iskoristi da se više zainteresira za Japan i naše društvo i da nas, po mogućnosti, i posjete.
Ako je suditi po nedavnoj anketi jednog japanskog ženskog časopisa, Japanke bi mogle biti prilično zainteresirane za Hrvate.
- Pored svih manekena i glumaca, u Japanu je za najljepšeg muškarca u 2018. godini proglašen Luka Modrić - prenio je Ivan Slade na kojeg se, s još jednim zanimljivim podatkom, nadovezao Tonči Tadić, u ovoj prigodi i u funkciji predsjednika Hrvatske olimpijske akademije:
- Igre u Tokiju bit će spektakularne kao što su u svoje vrijeme bile one 1964. ili pak one 1998. u Naganu. Inače, te olimpijske 1964. Japanci su predstavili shinkansen, prvi superbrzi vlak na svijetu pa se pitam tko zna što nam spremaju za ove Igre.
Saša Ceraj, prvi operativac (direktor) Hrvatske olimpijske akademije, na čiju ideju je i došlo do ovoga skupa, najavio je za Tokio 2020 sljedeće:
- Kao programski direktor Europske olimpijske akademije mogu najavi da ćemo imati štand u Tokiju, a ja se nadam, po prvi put, i Hrvatska olimpijska akademija. Inače, naše kontinentalno udruženje ima 51 članicu, a u svijetu sveukupno djeluje 150 olimpijskih akademija.
Ovom panelu nazočili su i neki bivši i aktualni sportaši, a jedan od njih je i Tomislav Paškvalin, dvostruki vaterpolski olimpijski pobjednik:
- Prvi put sam u Japanu bio 1985., na Univerzijadi u Kobeu, i već tada sam shvatio da je to zemlja ogromnog potencijala, iznimne infrastrukture i organiziranosti, od koje smo tada puno naučili za organizaciju Univerzijade u Zagrebu 1987. Uvjeren sam da će i ovom prilikom za ostatak svijeta biti ugodnih iznenađenja.
Uvjerena u to je i Sandra Paović, paraolimpijska pobjednica iz Rija 2016. i olimpijka iz Pekinga 2008.
- Ja sam 2006. bila u japanskom trening-kampu, a to vam je sportski centar u kojem se pripremaju sportaši iz čak 16 pojedinačnih sportova. Ja se divim japanskim stolnotenisačicama na disciplini, zalaganju, načinu treniranja, režimu života, komunikaciji. Uvijek sam bila očarana posebno malim Japankama koje su bile toliko brze da ih je bilo jako teško uhvatiti. Osim toga, njihova najpopularnija stolnotenisačica Ai Fukuhara, koja ima dvije olimpijske medalje, bila je toliko popularna da je sa svojim menadžerskim timom zaradila 120 milijuna USD.
Na spominjanje tog iznosa, bivši svjetski gimnastički prvak Tin Srbić reagirao je ovako:
- Sumnjam da je bilo tko u mom sportu uspio toliko zaraditi, a ja sam sretan kada na nekom natjecanju zaradim 120 dolara. Svaka čast Japancima da su od jedne stolnotenisačice uspjeli napraviti takvu zvijezdu, a znam da to isto pokušavaju sa svojim najboljim gimnastičarom Koheijem Uchimurom. A kada sam ja postao svjetski prvak taj čovjek mi je prišao i poželio se slikati, a čovjek ima sedam olimpijskih i 21 svjetsku medalju. Inače, jako bih volio saznati od čega su Japanci građeni jer se oni bez zagrijavanja popnu na spravu i rade kao da su posve zagrijani. Druga stvar koja me fascinira je odnos prema treningu i natjecanju. Ja kada nešto fulam dva-tri puta poželim prepiliti preču i otići doma, a Japanac padne na glavu deset puta i on je i dalje presretan. Divim im se koliko uživaju u svemu tome što rade.
Poput Srbića, koji tek treba izboriti olimpijsku vizu, takvo što čeka i vaterpolista Ivana Buljubašića koji je prilično uvjeren da će hrvatski "dupini" jurišati i na treću uzastopnu olimpijsku medalju:
- Ciljamo zlato, no bit ćemo mi zadovoljni i s bilo kojom medaljom. Inače, Japan igra zanimljiv i lepršav vaterpolo pa su čak i Srbi s njima nekoliko puta igrali ugusto. No, oni od nas još uvijek mogu učiti vrhunski vaterpolo, a mi od njih organizaciju.
Kondicijski trener vaterpolista Pero Kuterovac tome je dodao:
- Za nas trenere počinje ludilo jer predolimpijska godina, s obzirom na borbu za olimpijske vize, bude stresnija nego olimpijska. Inače, po tome kakvi su Japanci kao narod - disciplinirani i precizni - očekujem da će to biti najbolje Igre do sada, a mi ćemo sve učiniti da budu i najuspješnije što se Hrvatske tiče.
U nešto takvo uvjeren je i Boris Sakač, informatičar koji je radio na 17 olimpijskih Igara dosad.
- I ja vjerujem da će to biti jedne od najboljih Igara ikad. Od svih tih mojih 17 olimpijskih igara, najjednostavniji za izvesti bio je Nagano. Po nekim olimpijskim propisima, budući organizatori se moraju obvezati da će godinu dana prije Igara ključni informatički projekti i televizijska infrastruktura biti spremni, a dosad je jedini Nagano ispunio taj uvjet. Kod nekih drugih domaćina, te su se stvari radile u posljednji čas. Tako je to s njima, Japanci naprosto nisu sposobni improvizirati, za razliku od nas Mediteranaca koji smo u tome majstori. Kod njih naprosto ništa neće biti prepušteno slučaju i zato će organizacijski sve odlično funkcionirati.
Da baš sve ne bi bilo idilično, kada se spomenu Japan i Tokio, pobrinuo se šef marketinga Hrvatskog olimpijskog odbora Ranko Ćetković.
- Mi bismo i u Tokiju voljeli imati Hrvatsku kuću, kao što je to bio slučaj i u Pekingu, Londonu i Riju. Želimo omogućiti hrvatskom turizmu i gospodarstvu da se promovira na toj najvećoj sportskoj sceni, no našli smo se pred velikim problemom. Moramo zakupiti prostor jer želimo da se naši partneri i gosti osjećaju kao da su u Hrvatskoj. Najskuplje što smo dosad plaćali bilo je 2950 funti dnevno u Londonu, za prostor od 300 četvornih metara koji je bio u centru Londona, a najjeftinija ponuda za dnevni najam bila je ona od 17.000 USD, a najskuplja je 50.000 USD. Niti jedan naš sponzor, a oni su ti koji to financiraju, ne želi u to ući.
>> Pogledajte put Luke Modrića do Zlatne lopte
Jedna je bila zaljubljena u mene. Sad sam u depresiji.