Za stolom u "Domagoju", prisjećajući se vremena u kojima je u Zagreb stigao Kup velesajamskih gradova, jedan od aktera, ilustrirajući primanja nogometaša prije otprilike pola stoljeća, kroz smijeh rekao je:
– Bilo je to doba kada smo praktički igrali za čavle.
Čovjek koji je prije njegove šampionske generacije trčao Maksimirom, Vlatko Marković, otvorio je prvu kemijsku čistionicu u Zagrebu, kupio kamion te se ponosio suvlasništvom u kafiću koji je kuhao prvi espresso u metropoli...
Uza Žutog i Enrique
Bila su to druga vremena, od zarada nogometaša, njihovih transfera i niza nula iza prve brojke, nije se padalo u nesvijest. Danas, pozivnice za elitu, istina, nema. Ali, ne može svatko. Eto primjera, među najboljih osam u Ligi prvaka, momčad Reala, koja brani titulu, ujedno je i najskuplja, vrijedi 720 milijuna eura, dok se Monaco kao čudo uspio ugurati s momčadi koja vrijedi "samo" 121 milijun eura. To je, recimo, vrijednost Beşiktaşa Slavena Bilića, a Dinamova se procjenjuje na 50 milijuna. Idemo desetljeće i pol unatrag, u doba kada je Ole Gunnar Solskjær tren prije nego što će Pierluigi Collina puhnuti u zviždaljku i označiti kraj osnovnog dijela na Camp Nou, donio titulu Manchester Unitedu u srazu s Bayernom (2:1). Tadašnja momčad, za koju su igrali Schmeichel, braća Neville, Stam, Giggs, Beckham, Yorke, Cole i društvo stajala je čelnike kluba, preračunano – 60 milijuna eura. Crveni vragovi, koji su 2008. osvojili istu titulu protiv Chelseaja, stajali su čelnike – 235 milijuna eura. Lijep skok u investiciji za isti dobitak. Danas je cijena igračima Uniteda – 425 milijuna eura. No, ona im ne garantira naslov. Za to, sudeći prema prošlogodišnjem finalu, treba izdvojiti gotovo dvostruko više, koliko je dao lani Real! U doba kada je u Madrid otišao Robert Prosinečki, platili su za njega osam milijuna eura. Te 1991. godine u klub je došao i njegov vršnjak, kao slobodan igrač Sportinga iz Gijóna, današnji trener Barcelone Luis Enrique. Pet godina kasnije, kada su dovodili Davora Šukera, transfer iz Seville iznosio je 11 milijuna eura. U pravilu, to su bili i najveći klupski transferi u to doba. Real je prošle sezone samo na pojačanja potrošio 166,5 milijuna eura (Bale, Isco, Illarramendi...), godinu prije toga samo za Luku Modrića platio je 30 milijuna eura, a ove sezone za pojačanja (Rodríguez, Kroos...) 135 milijuna eura.
Gdje je daljinski?
Nije mudrost zaključiti da danas trebate plivati u novcu da biste osvojili titulu ili joj barem došli blizu. Ali ga i trošiti kao nikad prije. Sve više i više... A gdje je tomu kraj? I više od milijardu eura za momčad, kako je krenulo, neki će brzo prijeći, a oni koji to neće moći pratiti – završit će pred TV-om.
>>Europska liga postaje atraktivnija - nagrade čak 300 milijuna eura
Koliko love godisnje lupa onaj mali americki bokser Floyd Mayweather?