ČULI SU SE ZVIŽDUCI

Na spektaklu za Dražena napravljena je pogreška: Srpskoj ikoni možda nisu trebali gurati mikrofon pod nos

Zagreb: Memorijalna utakmica u sjećanje na Dražena Petrovića
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
1/8
06.09.2024.
u 08:25

Mislila sam da ovo neću preživjeti, no volim da sam ovo doživjela. Nisam znala da će me iznenaditi s virtualnim Draženom. Samo su mi rekli da moram biti čvrsta i ja sam pretpostavljala da nešto takvoga spremaju jer su toliko koštali ti poslovi - rekla nam je Biserka Petrović

Bila je to nezaboravna košarkaška noć kakva će se u Hrvatskoj teško ponoviti. Noć u slavu i čast Dražena Petrovića. I nije toliko bitno kako je završila revijalna utakmica između Hrvatske i selekcije Europe (107:110), niti koliko je tko zabio koševa (Hezonja 36, Dario Drežnjak 16, Krušlin 15...), baš kao što nije bitno ni koliko se ozbiljna košarka igrala. Bitno je kako su se svi nazočni u dvorani osjećali i kako su se proveli.

Prvi zabavni fragment večeri bilo je natjecanje u tricama izvedeno između prve i druge četvrtine. Nakon što u prvih 10 minuta nije mogao pogoditi tricu iz igre Mario Hezonja se pokazao najboljim tricašem u konkurenciji reprezentativnog kolege Jordana (11 bodova), njemačkog reprezentativca Obsta (13) i Muse (15) s kojim je morao u raspucavanje (17-15) nakon čega je uslijedio srdačan zagrljaj dvojice realovaca.

Srdačno je zagrebačka publika pozdravila i najvišeg igrača ove utakmice Bobana Marjanovića koji je za gušt publike zabio i tricu. Dogodilo se to nakon prvog, prilično emotivnog trenutka, kada su na parket izašli košarkaši Cibone koji su 1984. bili prvaci Europe (Knego, Ušić, Čutura) u pratnji trenera Pavličevića. Netom prije toga na “glass flooru” emitiran je podsjetnik na Draženovu cibonašku etapu iz koje se sjećamo naslova “Cibonin čardaš u Pešti” i “Samo Dražen puni dvorane”.

FOTO Arena se naklonila Draženu, legende uveličale spektakl o kojem će se pričati

Zagreb: Memorijalna utakmica u sjećanje na Dražena Petrovića
1/12

I doista, ovog časa je, kada je hrvatska košarka u pitanju, samo Dražen mogao ispuniti zagrebačku Arenu i okupiti sve one kojima je zagrebačka publika iskazala divljenje. Tako su parketom prodefilirali hrvatski velikani (Gjergja, Kukoč, Rađa, Vranković...), veliki europski treneri (Ataman, Pešić, Tanjević, Obradović, Spahija) te europski igrački velikani Izraelac Jamchy, Francuz Dacoury, ali i Grci Janakis i Galis koji je kazao:

- Dražen je bio poseban igrač, s velikom igračkom inteligencijom.

Draženovu veličinu slavili su i europski trenerski velikani Ergin Ataman i Svetislav Pešić.

- Ovdje sam u čast ne jednog od najvećih, nego najvećeg europskog igrača svih vremena. Došao sam vam prenijeti ljubav moje zemlje prema Draženu - kazao je sjajni turski strateg Ataman.

- Draženova ostavština je neprolazna i mi smo mu zahvalni za sve što nam je ostavio - dodao je mudri srpski strateg Pešić.

Publici su predstavljeni i igrači jugoslavenske reprezentacije (Divac, Paspalj, Danilović, Radović) iz sastava koji je 1989. osvojio europsko zlato u Zagrebu. I tek tu je napravljena, rekli bismo, izvjesna pogreška u koracima, jer je publika, doduše blago, izviždala Divca. Možda mu ipak nije trebalo gurati mikrofon jer ga je publika pozdravila s negodovanjem iz poznatog razloga (bacanja hrvatske zastave na SP-u 1990.).

Bez obzira što je Draženu oduzimao minutažu, njegov suigrač iz Portlanda Terry Porter nije doživio zvižduke, baš kao i Kenny Anderson, pajdaš iz New Jersey Netsa.

Nakon treće četvrtine, poslije vodstva Hrvatske 83:78, uslijedio je i najemotivniji trenutak večeri. Nakon što su predstavljeni članovi hrvatskog Dream Teama, a svaki je stao u krug sa svojim brojem, nepopunjeni su ostali krugovi namijenjeni Komazecu i Perasoviću koji nisu došli, a nepopunjen je trebao biti i broj četiri no kapetan se pojavio u obliku holograma. Spustio se virtualni Dražen s vrha dvorane i pokrenuo knedle u grlu i suze u očima svima u dvorani pa tako i njegovim “kamaradima”.

- Mislila sam da ovo neću preživjeti, no volim da sam ovo doživjela. Nisam znala da će me iznenaditi s virtualnim Draženom. Samo su mi rekli da moram biti čvrsta i ja sam pretpostavljala da nešto takvoga spremaju jer su toliko koštali ti poslovi. No, pogodili su i Draženov glas. Imala sam dojam kao da jest tu. Nisam mogla suspregnuti suze, srce mi je počelo jako lupati pa sam popila malo vode - bila je prva reakcija Draženove majke Biserke na koju se nadovezao Draženov brat Aco koji je bio u priličnom organizacijskom stresu:

- Oduševila me reakcija Barcelone ‘92. i ono s hologramom. S tim jesmo riskirali, no mislim da nismo prešli granicu dobrog ukusa.

Emotivan i premijer Plenković

S tim se složio i premijer Andrej Plenković koji je bio vrlo zadovoljan s priredbom koja je opravdala ulaganje Vlade u istu, onih 310.000 eura:

- Kada nam je umjetna inteligencija spustila Dražena s vrha Arene, mislim da smo svi u tom trenutku bili pod snažnim emocijama.

Od protagonista na parketu, Boban Bobi Marjanović dobio je možda i najveće ovacije.

- Iskreno, nisam očekivao ovako velik pljesak kada sam ulazio u igru. Što mogu kada me narod voli, ha ha. Drago mi je da sam bio dio ove priče, o Draženu mogu pričati satima sve najbolje – rekao je Bobi koji je poslije utakmice morao odraditi još puno selfija.

- Vjerojatno bi više selfija imao Dončić ali je brzo pobjegao s parketa. Tako je to s velikim zvijezdama, brzo nestanu, a mi obični ostanemo koliko treba – nasmijao se Bobi.

Na utakmici ga je čuvao Roko Prkačin.

- Uh, kako ga je bilo čuvati? Nikako. Velik je. Mislim, ja sam visok 2,06, a on se čini kao da je još pola metra viši. Nikad u životu nisam čuvao višeg igrača od njega – istaknuo je Prkačin.

Nakon utakmice, cijelu tu vrlo emotivnu večer začinila je klapa Sebenico otpjevavši “Život leti kapetane”. emotivno, predivno, nezaboravno...

Komentara 26

AN
astro.naut
00:02 07.09.2024.

Izgleda da pola ljudi ovdje ne zna osnovne stvari iz ne tako davne HR povijesti. To nije bila Hrvatska zastava - taj "incident" se dogodio 1990 a ne 1992, prema tome zastava nije ni postojala. Osim toga proslo je skoro 35 godina...ajde ohladite se malo.

Avatar GF1
GF1
18:35 06.09.2024.

Divac nije zgazio hrvatsku zastavu nego je samo čovjeku uzeo iz ruke jer su tad i ostali hrvati igrali za Jugoslaviju. Poslije je i sam taj čovjek rekao da mu je Divac vratio zastavu. Zato nemojte laprdati, koliko god da ne volim srbe ali čovjek je dosao odati počast pokojnom Drazenu i to treba znati cijeniti. A neznalice će uvijek ostati neznalice.

Avatar Kockasti
Kockasti
21:21 06.09.2024.

Cibona nije bila prvak Europe '84. nego '85 i'86. Valjda bi to trebali znati. I Divac nije bacio sluzbenu Hr zastavu nego nekavu navijacku improvizaciju sa nepropisnim grbom koji asocira na neku drugu drzavu iz 2. sr od koje se i danasnja Hrvatska ogradjuje

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije