Šesnaestog dana veljače u američkom gradu Uncasvilleu, u saveznoj državi Connecticut, Mirko Filipović namjerit će se na dugo čekanog suparnika. Zapravo, tog dana doći će do uzvrata između hrvatskog teškaša i Amerikanca Roya Nelsona.
A to je borac koji je 2011. pobijedio Cro Copa u njegovoj posljednjoj MMA borbi na američkom tlu pa je hrvatski borac tim motiviraniji da mu uzvrati. A želja da uzvrati suparniku koji je tada iskoristio njegovu nepripremljenost (i ozljedu) veći je motiv od ičega drugog.
>> Pogledajte trening Cro Copa i Satoshija Ishiija
– Za nas borce svaka je sljedeća borba najvažnija, no kako imam niz od devet pobjeda, porazom bih se na neki način kompromitirao. Svjestan sam tog rizika, no adrenalin me drži unatoč svim ozljedama i teškoćama. A teški su to treninzi, u svibnju sam ozlijedio prednji križni ligament, na sljedećim pripremama to se dogodilo Anti Deliji, a na ovim posljednjima Darku Stošiću puknuo je mišić.
Godine ipak čine svoje i jedini su razlog zbog kojeg se Mirkovoj karijeri bliži kraj.
Tijelo mi se brzo oporavlja
– Svjestan sam ja ljudske prolaznosti. Svjestan sam da sam jako blizu kraja borilačke karijere. No, dok sam kompetitivan i dok mi treninzi i putovanja čine zadovoljstvo, zašto se ne bih borio. Što ih briga kad će meni biti dosta. Što ću nakon ove borbe ne znam, jer to će ovisti o tome kako ću se osjećati, ali znam da je 2019. posljednja godina moje karijere.
Šteta ako je tako jer Mirko upravo uživa u najduljem nizu pobjeda (devet) u svojoj MMA karijeri. I u prilici je da izjednači svoj niz od 10 pobjeda u kik-boksu.
– Ako Bog da, doći će i deseta.
Kad god da bude njegova posljednja borba, mora li ona biti i pobjednička?
– Teško je to reći. Iako mi vrijeme ne ide u prilog i sve me više pritišću ozljede te mi je tijelo izraubano, u borbi se to neće osjetiti.
Osjeća li se to u treningu?
– U 45. godini osjećate protok vremena. Premda imam degenerativne promjene na tetivama, bolje se osjećam od svojih vršnjaka. Uostalom, i kada se prestanem boriti, neću prestati trenirati. Naravno da ću neke stvari izbaciti, poput agresivnog hrvanja, nekih bacanja i slično, no ja obožavam trenirati. Moje tijelo postalo je ovisno o fizičkom podražaju i jakom treningu i ne mogu si zamisliti da to ne radim sve dok sam živ.
S obzirom na to da se junački odupirete biološkom satu, primjećujete li da vam treba više vremena za oporavak?
– Nakon treninga se dobro oporavljam, no sve su veće oscilacije u stanju moga tijela. Ima dana kada se ne mogu ustati, kada se jedva spustim do dvorane pa zbog toga budem depresivan, ali već drugi dan probudim se kao novi. Eto, u noći kada se Fjodor borio s Baderom baš sam se loše osjećao jer me sve boljelo, a onda sam napravio neku samoterapiju i bio sam kao novi.
Kad je već spomenuo Fjodora, ističe da mu nije bilo lako gledati kako Rus pada kao pokošen već u 35. sekundi borbe.
– Nije to bio onaj Fjodor kakvog pamtimo. Bader kao da je fintirao s tim udarcem, no pogodio ga je u bradu i Fjodor je pao kao da je pogođen iz minobacača. Jako je bitna tjelesna pripremljenost, iz koje onda proizlazi i psihička spremnost. Kad znate da ste vrhunski pripremljeni, da ste se testirali na treninzima, onda imate i veće samopouzdanje u borbi. Gledao sam tu Fjodorovu borbu uživo i bilo mi je teško zbog načina na koji je izgubio, i to nakon takve velike karijere.
Ima li to veze s vašom željom da se s Fjodorom još jednom borite?
– Nema, niti bi to značilo da bismo se mi borili, nego to ima veze s time što smo “braća po oružju”.
Baš u to vrijeme proširila se vijest o tome da je otac Habiba Nurmagomedova izjavio da bi volio vidjeti Fjodora i Cro Copa još jednom u borilištu.
– Čuo sam za to, no ništa od toga. Da je barem pobijedio, onda bi se takva borba još i mogla prodati, a ovako ništa od toga.
I logično je to jer je Fjodor upravo doživio težak poraz i trenutačno nije spreman na mogućnost još jednog takvog poraza jer bi takvog fizičkog stanja u borbi s Mirkom bio autsajder. A Mirko ne želi o tome govoriti prije nego što završi borba s Nelsonom u kojoj ga čeka i sve ono što ne voli, a to su promotivne aktivnosti.
>> Pogledajte trening Mirka Filipovića
– Uoči takve borbe morate obaviti puno stvari, morate sudjelovati na konferencijama za novinare i odgovarati na novinarska pitanja kao da ste na policiji, održati javne treninge, ceremoniju vaganja... Sve to organizator ne može dobro obaviti bez sudjelovanja boraca jer je danas sve komercijalizirano, no ja i dalje ne mogu vjerovati da ljude zanima da gledaju vaganje. Ali oni čak i plate ulaznice da bi gledali kako se netko važe i kako dvojica boraca bulje jedan u drugoga.
Nije boks za mene
Bit će tu, barem s Nelsonove strane, i provokacija odnosno tzv. trash talka.
– Čini mi se da je to uvijek gluma. Nema tu loših momaka, to su samo pokušaji da se privuku medij i tako promovira borba. Neki danas slavni borci napravili su karijeru na račun svog jezika. Conor McGregor je dobar borac, ali ništa više od toga, a napravio je karijeru zahvaljujući svom jeziku.
Mirko se u tome nije našao.Ne volim to jer nisam takav, no nekad sam to morao raditi kao odgovor nekome tko me prozvao. Glupo mi je provocirati, smatram to nesportskim i nekulturnim. Posljednji put Mirko se u SAD-u borio 2014. u Los Angelesu protiv Jarrella Millera, ali u kik-boksu.
– Miller je jedina dva poraza u karijeri doživio boreći se sa mnom, nakon čega se posvetio boksu, u kojem je bez poraza i kandidira za izazivača Joshui.
Kad je već pobijedio takvog borca, žali li Mirko što se i on nije posvetio boksu, koji je trenirao dvije godine?
– Ne žalim ni za čim. Kik-boks bio mi je ljubav i strast, a kasnije slobodna borba. Volim se boriti nogama, boks nije za mene jer je ograničen na ruke – zaključio je.
>> Pogledajte kako je Thompson iz ringa pjevao za Hrgovića!
Ja sam zabrinut kako je Karleusa provela dan? Ne vidim nigdje clanka o njoj, sto je jako neuobicajeno za VL. E sad ocekujem babarogu sa gumicom i kartonima, vec me je pozdravio prije 10 min!