Svjetski rukometni savez s podosta zakašnjenja bira najboljeg muškog i ženskog trenera za 2012. godinu. Dobro, još im možemo oprostiti zakašnjenje, ali izbor kandidata ne možemo nikako. Naime, za muškog trenera godine kandidati su Danac Ulrik Wilbek, Španjolac Valero Rivera, Islanđanin Alfred Gislasson, Francuz Claude Onesta i Slovenac Boris Denič. Gospodo, a gdje je hrvatski izbornik Slavko Goluža koji je u 2012. godini osvojio olimpijsku i europsku broncu? On je jedini trener koji je osvojio dvije medalje na dva velika natjecanja.
Zašto Valero Rivera?
Ne znamo koji su kriteriji izbora. Oni koji su se zasluženo našli na listi svakako su Claude Onesta koji je sa francuskom osvojio olimpijsko zlato, Wilbek koji je sa danskom osvojio europski naslov te Gislasson koji je s Kielom osvojio Ligu prvaka. Valero Rivera kao izbornik Španjolske bio je četvrti na Europskom prvenstvu, a na Olimpijskim igrama ispao je u četvrtfinalu. On nikako ne može biti kandidat ispred Slavka Goluže. A najmanje to može biti Boris Denič koji je u 2012. godini sa Slovenijom bio šesti na Europskom prvenstvu, a na Olimpijske igre nije ni otišao.
Čak da su se u IHF-u zabunili pa su ovim trenerima računali i uspjehe u 2013. godini, kad je Rivera sa Španjolskom postao svjetski prvak, Wilbek na istom natjecanju bio drugi, a Denič sa Slovenijom četvrti, i opet se moralo naći mjesta za našeg izbornika jer je osvojio i treću medalju. Bio je brončani. Slavko Goluža jedini je trener koji je na tri posljednja velika natjecanja (Europsko prvenstvo, Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo) osvojio medalju.
Bez ikakve logike
– Moram priznati da nema nikakve logičnosti u izboru kandidata. U najmanju ruku čudan izbor. Sigurno je da je bilo još trenera koji su svojim rezultatima zaslužili naći se u izboru. U IHF-u su se malo zaigrali, pomiješali su klupske i reprezentativne uspjehe – rekao je Ivica Obrvan, izbornik Makedonije.
