Gledajući hrvatsku nogometnu povijest od samostalnosti Hrvatske, praktički u svim linijama terena (obrana, vezni red, napad) imali smo nogometaše koji su u jednom trenutku bili najviša svjetska klasa. Jedina linija terena za koju u posljednjih 30 godina to baš i ne možemo reći je ona vratarska. Osim rijetkih iznimaka, hrvatski vratari zapravo se nikad nisu uspjeli ustaliti u nekom klubu liga petice. U pravilu je najveći doseg naših vratara domaća liga ili neki klub u, primjerice, turskim, ruskim, austrijskim i belgijskim ligama.
Puno ovisi i o menadžerima
Sličnu situaciju imamo i sada kad se radi o Hrvatima među vratnicama. Sva tri vratara koja su na aktualnom reprezentativnom popisu, Dominik Livaković, Ivica Ivušić i Nediljko Labrović, brane u domaćem prvenstvu, a recentna situacija s Dominikom Livakovićem zapravo nam je i povod za ovu temu. Naime, 27-godišnji vratar Dinama bio je na listi želja talijanskog Lazija, ali se rimski klub ipak okrenuo mlađim alternativama. I tako priča o neuspješnim pokušajima izlaznog transfera Livakovića traje već tri godine. Bili su u igri klubovi iz talijanske, njemačke, francuske, pa čak i engleske lige, ali na kraju su ili ti klubovi ili Dinamo odustali od ponude.
Pogledamo li sva jača imena među današnjim aktivnim hrvatskim vratarima, osim tri reprezentativna, imamo Lovru Kalinića koji je u Hajduku, Ivu Grbića koji je izgubio mjesto u početnoj postavi Lillea, Simona Slugu u Ludogorecu, Karla Leticu u Cluju, Dantea Stipicu u Pogonu, Dominika Kotarskog u Gorici (zasad), Adriana Šempera i Ivora Pandura koji su pričuve u Genoi, odnosno Veroni te Ivana Vargića koji je bez kluba. U daljnjem nabrajanju većinom ćete naići na vratare iz HNL-a ili na vratare iz slabijih liga od naše.
Ni pogled na povijest nije znatno drukčiji. Osim Danijela Subašića (Monaco) i Vedrana Runje (Marseille, Lens), Hrvatska u svojoj povijesti nije imala vratara koji je barem jednu cijelu sezonu u kontinuitetu uspio odraditi kao prvotimac u ligama petice. Čak ni Stipe Pletikosa, legendarna hobotnica, nije uspio doći do zapažene minutaže u Tottenhamu i Deportivu. Njegovi najbolji dani bili su u Rusiji (Spartak, Rostov), Ukrajini (Šahtar) i Hrvatskoj (Hajduk).
Još jedan legendarni reprezentativni vratar Dražen Ladić je, kao što vjerojatno i znate, od dolaska u Dinamo 1986. cijelu svoju karijeru proveo u Prvoj HNL (do 2000.), a ostali vratari koji su uspjeli skupiti nešto reprezentativnih nastupa, poput Tomislava Butine, Marjana Mrmića, Vladimira Vasilja, Joeyja Didulice, Željka Pavlovića i Marija Galinovića, zadovoljili su se ili igranjem u ligama koje su rang ispod onih najjačih ili pak igranjem na domaćim travnjacima.
Ovo nipošto ne znači da su hrvatski vratari loši, samo je nemoguće ignorirati činjenicu da su naši nogometaši na svim drugim pozicijama više puta osvajali Ligu prvaka i najjača ligaška natjecanja, a na vratarskom klupskom planu neki značajniji uspjeh dogodio se samo jednom u povijesti nogometaša iz Hrvatske, kad je Danijel Subašić 2017. s Monacom postao prvak francuske lige.
>> Pogledajte i video: Vjenčali se Livaković i hrvatska "Meghan Markle"
Zato jer im je Lovre Kalinić utabao put! U to vrijeme najbolji hrvatski vratar nije mogao braniti u Aston Villi. Gdje je Matej Delač iz Chelsse ili Karlo Letica?