Čarobna je bila protekla večer u zagrebačkoj Areni. Skoro dvadeset tisuća ljudi poklonilo se liku i djelu Dražena Petrovića u memorijalnom programu, vrhunac kojega je bila utakmica hrvatske reprezentacije protiv "tima Dražen", sastavljenog od najboljih košarkaša iz europskih klubova ovoga trenutka. U najvećoj hrvatskoj dvorani kao uzvanici bili su brojni Draženovi suigrači i prijatelji, članovi hrvatske reprezentacije iz 1992. godine kao i originalnog Dream Teama te brojni drugi.
Među uzvanicima je bio i nekadašnji Draženov suigrač iz reprezentacije Vlade Divac. On se u Zagrebu ovoga tjedna srdačno susreo s Draženovom majkom Biserkom, a o Petroviću je govorio biranim riječima i na gala večeri. Divcu su na predstavljanju neki gledatelji u Areni zviždali, morao je reagirati i Aco Petrović koji je smirivao taj dio tribina.
Povod za zviždanje nekih je događaj iz 1990. godine. Jugoslavija je tada uzela zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Argentini, a Divac je prilikom proglašenja jednom hrvatskom navijaču uzeo hrvatsku zastavu i bacio je na pod.
Zbog tog događaja je, prema nekima, puklo i do tada veliko prijateljstvo koje je imao s Draženom Petrovićem.
- Godinu dana kasnije, kada su počela događanja na ovim prostorima, meni je uzeta za zlo ta reakcija. Tu je više politika imala udjela u manipulaciji jer se govorilo da sam je palio i gazio. Ja sam jednostavno zabranio ulazak zastavi koja nije trebala biti na tom mjestu uz jugoslavensku - prije nekoliko godina rekao je Divac.
Reagirao je kasnije i čovjek koji je na teren u Buenos Airesu unio hrvatsku zastavu, Tomas Šakić:
- Ja sam čovjek koji je ušao u dvoranu Luna Park s hrvatskom zastavom, ona je obiteljska stvar. Ali da budem iskren, Divac mi je uzeo zastavu, ali je posle vratio. Nikad nije pljunuo na nju, niti je gazio po njoj. Otimanje zastave je bilo uvredljivo, pokazao je manjak poštovanja, ali nije pljunuo na nju - govorio je Šakić.
Divac je sada u Zagrebu srdačno dočekan od strane Draženove obitelji:
– Tužno je što Dražena nema među nama, ali je lijepo da se organiziraju ovakve priredbe da se sjetimo najboljeg među nama i da to sjećanje nikad ne izblijedi. A on je, za mene, bio najbolji europski igrač svih vremena - rekao je.
Zakej su ti neki Hrvati čudni pa ne vole čovjeka koji mrzi Hrvatsku i Hrvate toliko da na svjetskom prvenstvu u košarci bude toliko iziritiran kad vidi hrvatsku zastavu da krene u fizički obračun s čovjekom koji maše hrvatskom zastavom. I taj "sportista" nije uzor i omiljeni lik tim čudnim Hrvatima. Baš čudno.