Ženski nogomet sve je popularniji, a brojke koje se pritom ostvaruju su fascinantne. Više od 90.000 navijača pratilo je lani nogometašice Barcelone u polufinalu Lige prvakinja, finale se igralo na rasprodanom stadionu nizozemskog PSV-a pred 35.000 gledatelja. A kako to izgleda u Hrvatskoj? Primjerice, derbi utakmice prati stotinjak gledatelja, iako na terenu bude pravih majstorija. A tu se najčešće posebno ističe Izabela Lojna. U dosadašnjoj karijeri dvaput je proglašavana najboljom igračicom hrvatske lige, jedna je od najboljih i najdugovječnijih nogometašica Osijeka s 15 odigranih sezona, dok je u reprezentaciji upisala 83 nastupa i 13 golova.
Marta i Ronaldinho uzori
– Kad se osvrnem na svoju karijeru, malo mi je žao da se nisam okušala u inozemstvu i vidjela na kojoj sam razini u odnosu na najbolje. Ne radi se o financijama, nego sam htjela vidjeti kako se igra u jačim ligama, poput engleske, njemačke, španjolske. Počela sam igrati nogomet s 14 godina. Iz malog sam mjesta, tamo su od sportova postojali jedino nogomet i atletika. Kako sam kao klinka stalno igrala nogomet s dečkima, oni su me, iskreno, i nagovarali da počnem s njima trenirati. Prvi trener bio mi je Vladimir Dragić, on mi je dao priliku, zahvalna sam mu na tome jer bez njega ne bih bila danas tu gdje jesam. Kad sam počela pratiti ženski nogomet, Brazilka Marta bila je najbolja igračica svijeta, od muških najveći je uzor Brazilac Ronaldinho, koji je, složit ćete se, pravi nogometni romantik. Od hrvatskih igračica to je Maja Joščak, naša kapetanica, na koju se mogu ugledati i realno je najbolja igračica u povijesti hrvatske lige.
Izabela Lojna u svibnju je napunila 32 godine, a nogomet će još dugo biti u njezinim planovima.
– Planiram igrati dok me tijelo bude služilo. Znam se šaliti s Upravom kluba da ću prestati kad osvojimo 30. naslov prvakinja i zaslužimo treću zvjezdicu na dresu. Sad smo na 25 titula, dakle još barem pet godina. To mi je izazov.
Zanimalo nas je kakva je podrška Hrvatskog nogometnog saveza ženskoj reprezentaciji.
– Iskreno, živimo od muške reprezentacije i njihovih rezultata. Sad imamo veću podršku Saveza, počevši od opreme, hotela, boljih terena, uvjeta za rad. Imamo dulja okupljanja... Kad sam počela igrati za reprezentaciju, našli bismo se dva dana prije utakmice. Sad se okupimo pet-šest dana ranije, stignemo nešto i uigrati. Nadam se da će za koju godinu, ne mora biti moja generacija, ali za deset godina, cure imati vrhunske uvjete i, ako mi sad ne uspijemo, neka se one plasiraju na veliko natjecanje.
U plusu 100 eura
No, iako je to teško razumjeti u vrijeme obilja u HNS-u, neke su igračice na financijskom gubitku jer – igraju za reprezentaciju!
– Dosta igračica još i radi, ove što dolaze iz inozemstva također. Ono što dobivamo trenutačno nije dovoljno da se pokrije ono što se izgubi na poslu. Evo, ja moram uzeti neplaćeni dopust s posla da bih igrala za reprezentaciju i tu gubim i do 300 eura na plaći. U reprezentaciji po okupljanju dobijemo 200 eura. Nešto skupim na putnim troškovima jer idem autom pa sam na kraju možda u plusu, najviše sto eura.
Ponuda/potražnja, kako preživljava devet od deset atletičara neovisno o spolu? Zašto žene ne odluče pratiti ženski nogomet i popune razliku u financijama umjesto toga lovu troše po shopping centrima? Nisam ni jednog porno glumca vidio da se jada kako je lošije plaćen na temelju svojeg spola.