Zdravko Mamić odlazi iz hrvatskog nogometa! E, kako bombastično to zvuči. Bombastično i – od mnogih priželjkivano, piše Goal.
No, Hrvati kao Hrvati – oprezni, mudri ili paranoični, prosudite sami – nekako su i na to ostali ravnodušni. Da, Mamić je otišao sa svih (operativnih) funkcija u hrvatskom nogometu. Iz Dinama još prije, sada i iz HNS-a. Što to konkretno znači? Evo 10 istina i zabluda o Mamićevoj ostavci...
1. Odlazi li ili će vladati iz sjene?
Kad se Mamić povukao iz Dinama, nitko, ali baš nitko, nije povjerovao da se sasvim povukao. Pustio je operativnu funkciju izvršnog predsjednika i uzeo onu tako slobodne interpretacije – savjetnik.
Postoji li ijedan "savjet" savjetnika koji klub nije usvojio? Sigurno ne...
Hoće li i u HNS-u postati savjetnik ili počasni direktor optičke iluminacije, još se ne zna. No da se riječ vladara iz sjene neće slušati, nekako je u ovom stadiju teško vjerovati...
2. Ode li, hoćemo li doista vjerovati da je otišao?
Čak i ako se definitivno makne i, hipotetski, Mamić prestane komunicirati sa zaposlenicima HNS-a, tko će to vjerovati?! Tko će vjerovati da se doista odluke donose bez njegova blagoslova, zapravo "dobronamjerne sugestije"?
Iz Dinama je otišao, pa se ništa nije promijenilo. Jest, krenuli su sastanci oko zbližavanja kluba s dijelom navijača koji je okrenuo leđa, ali pomaka (još) nema. Vjeruje li se? Da, vjeruje se... da se Mamić povukao samo kao pravni manevar jer kao osoba protiv koje se vode postupci ne može obnašati izvršne funkcije u sportskim organizacijama.
Ma nitko neće vjerovati da Zdravko Mamić više nije šef hrvatskog nogometa – bilo to dobro ili ne – dok god je on stanovnik Hrvatske!
3. Nogomet će nam procvjetati!
Uh, čak je možda realnije očekivati onaj drugi scenarij... Jer što god mislili o njemu, Mamić je od Dinama napravio dominantan klub u regiji, klub čiji su igrači i te kako na cijeni u inozemstvu, klub koji godinama igra u skupinama eurokupova... Mamić je ustrojio HNS kao savez koji ima reprezentacije na najvećim smotrama u svim uzrastima, koji je vrlo priznat u svijetu, pa ako hoćete i održa(va)o na životu neke klubove koji su (bili) u financijskoj provaliji. I sve to u siromašnoj Hrvatskoj, ne s novcem nekog bogatog šeika, nego snalazeći se u političko-birokratskoj močvari.
Nije on za to zaslužan? A nego tko je, ako je on apsolutni gazda svega već više od desetljeća?!
Pa ako nam njegovim odlaskom rezultati hrvatskog nogometa budu još bolji – bit će to savršeno!
4. Hajduk će biti zadovoljan
Bit će, sigurno. Ali daleko od toga da Mamićev odlazak znači i kraj Hajdukove bitke. Kao prvo, jer će jako teško Hajdukovi navijači, pa time i čelnici, vjerovati da ostatak vodstva HNS-a nisu i dalje Mamićeve lutke.
Iako je, formalno, HNS ispunio glavni preduvjet da sjednu za stol s Hajdukom...
A, ruku na srce, pitanje je i odgovara li Hajduku mir (navijača) sa savezom. Jer kad pobijediš vanjskog neprijatelja, onda će navijači početi i malo pozornije secirati svoj klub, svoje dvorište. I malo se više baviti radom na Poljudu. A čelnici kluba ostali su bez alibija "Mamić je kriv"...
5. Navijači će se vratiti
Može se reći: evo, Boysi, Mamića više nema, što vas sad sprečava da se vratite na tribine?! Pa će smetati kiša, prljave sjedalice, grozna infrastruktura, pronaći će se novog neprijatelja i na površinu će opet isplivati neoboriva činjenica da se huligani uvijek bore protiv nekoga ili nečega, a nikad ne navijaju za nekoga. Tribine će biti podjednako prazne jer problem lošeg posjeta utakmicama nije (samo) Mamić...
>> Ostalih pet točaka pročitajte ovdje
Odlična komentarčina. Svaka čast komentatoru ....ja samo lijepim(zna čovjek to lijepo sročiti)......Čestitam g. Buškuliću. Rentgenski snimak Mamićevog lika i djela je prilično dobar. Zato se čudim što tekst završavate sa: Hvala Zdravko na odlasku. Korektno bi bilo: Hvala Zdravko što ste podigli HNL na pet stepenica više ( formirao ligu 10, digla se kvaliteta lige, pomogao mnoge klubove kupovinom igrača i koji mu nisu trebali, pa premijama koje su dobili mnogi klubovi od UEFE na račun Dinamovih uspjeha u Euro natjecanjima, time pomogao ali i prisilio klubove da se dignu na višu organizacijsku i sportsku razinu, kako bi koliko-toliko parirali Dinamu i na kraju od Dinama napravio klub kakav niti Canjuga - čitaj Tuđman, uz svu neograničenu moć, nisu znali napraviti) i na kraju hvala na odlasku ( što si svoje dijete podigao na noge i dao mu alate i znanje, pa sada može samo nastaviti dalje kroz život). Šteta što je poznati "hrvatski jal" toliki da Vama i velikoj većini Hrvata to ne dozvoli. Na moju sreću ja nisam ni Dinamovac, ni Mamićevac, ni Hajdukovac, pa mogu bez emocija, hladne glave sagledati činjenice. Ako je ovo bio pokušaj približavanja objektivnom novinarstvu, onda ću ga još jednom pozdraviti.