Andrej Kramarić božićne je blagdane proveo u Beču... “Bio sam s djevojkom Marinom i Tomečakom i njegovom suprugom. Kupovali smo, hodali gradom, razgledali znamenitosti. Ali, iskreno, samo smo “prozujali” jer je cure više zanimao šoping.”, priča Andrej, a donosi Max.
Po čemu ćete najviše pamtiti godinu na izmaku?
– Lokomotiva, Dinamo, Rijeka. Ne događa se baš često da se u jednoj godini promijene tri kluba. U 2013. bilo je lijepih i ružnih trenutaka.
Predugo sam šutio
Je li vam žao što ste onako postupili pobunivši se protiv trenerova zanemarivanja u Dinamu?
– Nemam razloga žaliti. Šutio sam dulje vrijeme, a onda se dogodio taj “klik” i više to nisam mogao trpjeti. Odabrao sam svoj put i nisam pogriješio, ne žalim zbog toga.
Očekivali ste bolji status u Dinamu?
– Mislio sam da će se stvari promijeniti nakon odlične sezone u Lokomotivi, da sam zaslužio igranje jer sam se dokazao i da me ne mogu više tretirati kao nekakvog klinca. No, unatoč svemu, ne nosim zlu krv u sebi, to me ne vodi nikamo. Dogodila mi se Rijeka, tu sam doživio lijepa iskustva; od igranja u Europi do sjajnoga odnosa s navijačima, trenerom i suigračima. Ni po jednoj sitnici nemam pravo žaliti zbog svojega postupka.
Neki igrači, poput Kranjčara i Eduarda, kažu da se ne bi vratili u Dinamo dok ih vode ovi ljudi. Mislite li i vi tako?
– Još sam premlad da govorim o tome, preostaje mi više od deset godina igranja. Tko zna što će tada biti...
Biste li se opet pobunili?
– Neki put sam znao razmišljati o tome, no napravio sam dobar potez. Vidio sam da neću igrati i da sam ostao, opet bi bilo sve po starome, nezadovoljstvo. Znam kako sam se osjećao u to vrijeme...
Tko je tada bio Dinamov trener?
– Ne znam više, nije bilo bitno, svi su bili...
Postoji li uopće pozitivno iskustvo iz Dinama, s nekim trenerom?
– Ma ne znam. Kad govorim o Dinamu, uvijek osjećam neku gorčinu i ne mogu niti jednoga izdvojiti, jer znate kako se kaže “najbolji je onaj trener kod kojega igrate”. To se ne odnosi na trenere u Dinamovoj omladinskoj školi, u kojoj su svi dali sve od sebe da postanem igrač. I smatram da još nisam napravio što mislim da mogu. Kod Joze Bandića napravio sam najbolje stvari...
Kakav je odnos s ocem Jožom, opterećuje li vas ponekad njegova prisutnost čak i na pripremnim utakmicama?
– Tata i ja svakodnevno se čujemo, daje mi savjete, zaista se razumije u nogomet i stvari oko nogometa. Sasvim sigurno, vrijedi ga poslušati, recimo da ne ponovim neke pogreške.
Kakav je Matjaž Kek?
– Odličan trener, vrhunski psiholog. Izvrsno razumije igrače, zna kako momčad diše, koliko je pojedini igrač psihički spreman. Razgovara s igračima, dijeli savjete, zna saslušati igrače. Izvlači li najbolje iz mene? Mogu još bolje, ali reći ću da Kek svojim pristupom dobiva od mene koncentraciju na visokoj razini.
Zaslužujete li da više igrate?
– Veća je minutaža na početku izostala zbog prelaska iz Dinama, nisam mogao uletjeti samo tako u momčad. Kad se pogledaju posljednje utakmice, igrao sam od početka do kraja i nemam pravo žaliti se.
Puno je već bivših dinamovaca na Kantridi, a spominje se da bi mogao doći i Sammir?
– Sammir je odličan igrač, sigurno bi nam pomogao, ali pitanje je bi li on želio doći. Taj dečko kuži nogomet, godinama dokazuje da je među najboljima u hrvatskoj ligi.
Bi li bio pojačanje za Rijeku?
– Mi smo već sada odlična momčad, iako možemo još puno napredovati. Ne bih htio ulaziti u sportsku politiku i odluke stručnoga stožera. Sve ovisi o njemu.
Koji je hrvatski napadač najviše po vašemu ukusu?
– Eduardo, ja sam takav tip igrača. Sudjeluje u igri, razumije igru, tehnički je odličan, ima sjajan osjećaj za gol. Ozljeda ga je jako poremetila, baš mi je žao što mu se to dogodilo jer tada je bio na vrhuncu i mogao je samo ići prema gore. Ni njemu nije svejedno nakon toga, možda ima neki strah, ali i dalje ga iznimno cijenim.
Benko i ja nismo suparnici
Kakav je vaš odnos s Benkom, suparništvo ili partnerstvo?
– Ne bih to nazvao suparništvom. Svi napadači žele zabiti što više, on je dulje u Rijeci, dokazao je da je zvijezda. Lijepo je igrati s njim. On je više središnji napadač, dok se ja više vraćam i sudjelujem u igri. Benko i ja sigurno možemo biti još ubojitiji.
Rijeka prvak ove sezone - iluzija?
– Nismo smjeli prokockati 2:0 na Poljudu i remizirati sa Slavenom i Istrom, trebali smo lako pobijediti. Izgubili smo korak, Dinamo nam može odmaći osam bodova, a to je već ozbiljna prednost, što mi je žao. Ostaje nam nada da ćemo osvojiti Hrvatski kup.
Ove jeseni niste pobijedili ni Dinamo, ni Hajduk, ni Split.
– Dosta ljudi me to pita, a ja ne znam što bih im odgovorio. Istina, prvenstvo se ne dobiva na velikima, ali bilo bio ljepše da smo nekoga od njih pobijedili. No, barem smo u posljednjoj utakmici pobijedili Lokomotivu.
Rođeni ste 19. lipnja. Rođendan ćete možda slaviti u Brazilu!
– Normalno da bih ga volio proslaviti u Brazlu, to mi je cilj! S obzirom na igre i broj golova, možda se i ostvari. Preostaje mi samo da nastavim zabijati golove – zaključio je Andrej Kramarić.