Sa Svjetskog juniorskog prvenstva, Zrinka Ljutić (18) vratila se s dvije medalje, zlatom u slalomu i broncom u veleslalomu. I premda je svojim učinkom u dalekoj Kanadi jako zadovoljna, njezin otac i trener Amir Ljutić otkrio nam je da su im ambicije bile još veće:
- Možda će zvučati bahato, no mi smo priželjkivali tri medalje, no onu kombinacijsku nismo osvojili, Zrinka je bila peta. Nismo išli na trening spusta nego izravno na superveleslalom, za koji su, zbog problema s vremenom, odlučili da će se bodovati i kao kombinacijski. A kako Zrinka nije vozila spust, a druge skijašice jesu, i na treningu i na utrci, to je za nas bio hendikep.
Natku Zrnčiću Dimu, treneru Zrinkina brata Tvrtka, dan prije zlatne slalomske utrke bio je 36. rođendan.
- Nakon što smo mu čestitali rođendan, on je nama poželio medalju. Na to sam mu ja rekao da idemo po zlato, a on se samo slatko nasmijao.
Uz brata sam bila opuštenija
I zlato su doista i osvojili, što je Zrinku automatski kvalificiralo za slalomski nastup sljedećeg vikenda u finalu Svjetskog kupa u Courchevelu.
- Tata je dvojio oko toga da li da idemo na finale ili da ja vozim Eurokup jer tamo mogu osvojiti bolje bodove, no direktor reprezentacije Pavlek odlučio je da ipak idemo na Svjetski kup.
Pitali smo Zrinku je li ovo veći uspjeh od dva zlata na neslužbenom (kadetskom) svjetskom prvenstvu do 16 godina, negdašnjem Topolinu (danas Alpe Cimbra)?
- Ovo je puno veće, to više nije dječje skijanje. Tada su u pitanju bila samo dva godišta, a ovdje ih je pet, od 16. do 21. godine. U dječjem skijanju sam pobjeđivala na talent i veliki rad odnosno uskijanost, a sada je to ipak nešto više.
Ove dvije medalje mladoj su Zagrepčanki velika zadovoljština s obzirom na peh od lani. Zbog pozitivnog nalaza na COVID-19 morala je propustiti seniorski SP u Cortini, a na juniorski SP u Banskom došla je nespremna pa ni slalom ni veleslalom nije završila.
- Da, zbog toga su mi ove medalje još slađe. Jer i lani bih kandidirala za odličja da je sve bilo u redu. Ove sezone sam varirala, no uspjela sam najbolje skijati kada je trebalo, a to je psihološki zahtjevno. Sami je kraj sezone pa morate koristiti zadnje snage da to izgurate.
Je li kanadska Panorama najudaljenije mjesto na kojem je nastupila, oko 8500 kilometara udaljeno od Zagreba?
- Mislim da jest, to je ipak udaljenije od Zagreba nego Peking, a u Japanu dosad nisam skijala. U Americi sam dosad nastupala u Killingtonu, no to je u istočnom dijelu SAD-a.
Osim neizostavnog tatu Amira Ljutića, uz Zrinku je ovaj put bio i njezin stariji brat Tvrtko koji je u slalomu osvojio 15. mjesto, a u alpskoj kombinaciji 25.
- Jako mi je puno značilo da su Tvrtko i njegov trener Natko bili s nama. Bila sam opuštenija jer me to podsjećalo na neka prijašnja vremena kada smo trenirali zajedno. A išli smo svi zajedno, na dan odmora, i na slobodno skijanje kroz šumu i to mi je baš bio užitak, pravi aktivni odmor.
Iz potrebe da si sam mora uređivati skije, Tvrtko je postao jako vješt.
- Da, on mi je stalno pomagao sa skijama, no sada više nema potrebe jer sada imam servisera, Slovenca Mihu Cerera koji to jako dobro radi.
Sami sebi skije pripremaju i 16-godišnja Dora i 14-godišnji Hrvoje za koje njihov tata Amir kaže:
- Dora na natjecanja ide sama. Gleda gdje se održavaju FIS utrke pa zove okolo da se s nekim od naših ili slovenskih trenera poveze. Hrvoju je lakše jer on putuje s klubom Žuti mačak i baš je ovih dana na Kupresu osvojio četiri superveleslaloma.
Osim Dorinu, Hrvojevu i maminu zagrljaju, Zrinka se uoči povratka kući radovala i ponekom maminom i djedovom specijalitetu.
- Najavili su mi da će doći deda iz Varaždina i da je nešto spremio. On jako dobro peče kolače, baš kao i baka, a deda je i jako dobar kuhar pa nam je u Innekremsu, dok smo tamo trenirali, znao i po mjesec dana kuhati. Deda je bio presretan kada sam mu svjetskim zlatom čestitala rođendan, a baka mi govori da sam joj svojim nastupom na Zimskim olimpijskim igrama otvorila nove vidike, da je tako puno saznala o Kini i olimpijskoj tradiciji.
I doista, baka Đurđica se uz unuku globtrotericu prilično angažirala:
- Prateći gdje sve nastupa moja unučad ja zapravo ponavljam zemljopis. A pri tome uvijek razmišljam što li sve proživljavaju prije nastupa, a kada je Zrinka osvojila ovo slalomsko zlato pitala sam se hoće li moći potisnuti euforiju i sutradan normalno voziti veleslalom.
Djed Mladen je pak hvalio zeta:
- Amir je s djecom napravio čudo, a jedno vrijeme im je bio trener, serviser, vozač, kuhar... Znao sam da je tako pa bih sa zadovoljstvom uskočio da im kuham, primjerice, kada treniraju u Innekremsu. Nabavio sam lonac od 15 litara jer nas je za objedom znalo biti podosta.
A zanimljivo je da su oba djeda i obje bake fakultetski obrazovani i svi su umirovljenici. Očev otac Ferid je ekonomist, a supruga mu Ivka je liječnica dok je baka Đurđica bila profesorica hrvatskog i njemačkog jezika. Kad već nabrajamo akademska ostvarenja recimo da je Martina (mama Ljutić) prevoditeljica i sudski tumač s engleskog i njemačkog a tada Amir inženjer brodostrojarstva.
Sad ću se primiti knjige
Inače, Zrinka svoju vjernu pratiteljicu gitaru na ovaj put nije ponijela.
- Mi skijaši imamo jako puno opreme pa gitaru ne nosim kada nekamo letimo, već samo kada na natjecanja idemo cestom.
Kada će uslijediti neki novi gitaristički "session" sa Ivicom Kostelićem?
- Čim budemo zajedno na nekom skijanju.
S obzirom na toliko izbivanja, kakva je Zrinkina situacija sa školom?
- Idem u treći razred u Birotheniku pa sam neke ispite mogla polagati i online. Nakon povratka iz Pekinga sam položila jedan ispit pa sam otišla u Kanadu, kamo sam ponijela i knjigu iz fizike i hrvatskog, a sada kada mi završi sezona primit ću se polaganja težih predmeta.
