U sudjelovanje sportaša iz 17 zemalja, u Novom Sadu je prošlog vikenda održan Svjetski kup u sambu, sovjetskoj borilačkoj vještini nastaloj spajanjem nekolicine tradicionalnih vještina kavkaskih i sibirskih naroda uz dodatak džiju-džicua.
A u sportskoj aplikaciji vještine svojedobno kreirane za sovjetske specijalne postrojbe i Hrvatska polako postiže uspjehe. A jedan takav ostvarila je Ivana Mandarić (72 kg) osvojivši prvo mjesto na spomenutom Svjetskom kupu u sportskom sambu. A ova Splićanka u finalu je, nakon samo minutu i 40 sekundi borbe, pobijedila Srpkinju Katarinu Nađ nakon što je u zahvatu držanja držala suparnicu duže od 20 sekundi. Osim Mandarić, zlato je osvojila i Lea Gobec (80 kg) a na medaljaškom postolju našla se i Sara Matijević (50 kg) koja je izborila broncu baš kao i Matej Matošević (64 kg) u combat sambu.
A Splićanka koja je uzrokovala sviranje hrvatske himne u Novom Sadu predstavila nam se ovako:
- Splićanka sam i članica sam Sambo kluba Mursa ali ne još zadugo jer smo ove godine napravili Sambo klub Split pa ću iduće godine nastupati za taj klub. I dalje se bavim džudom, više na državnoj razini a izađem i na pokoje međunarodno natjecanje jer u sambu nemamo dovoljan broj natjecanja. Nažalost, u džudu nikad nisam dobila pravu priliku, nikad nisam pozvana na pripreme reprezentacije iako sam na državnom prvenstvu uredno osvajala medalje, pa sam se odlučila posvetiti sambu.
Ivana je trenerica mlađih uzrasta (do 14 godina) u Judo klubu Split a na Kineziološkom fakultetu je na izvanrednom studiju. Što za njenu samboističku karijeru znači ovo zlato sa Svjetskog kupa?
- Puno mi to znači jer se sambom bavim tek dvije godine. Izašla sam na dva Prvenstva Europe i oba sam puta bila blizu medalje. Čak sam u obje borbe vodila da bi ih izgubila u završnicama. A s ovim rezultatom trenutno sam prva na svjetskoj rang-listi. A to mi može donijeti bolji status u ždrijebu Svjetskog prvenstva a može utjecati i na financiranje zahvaljujući kojem bi mogla nastupiti na više natjecanja.
Na pitanje tko je ovog časa vodeća hrvatska samoboašica, Mandarić je ovako odgovorila:.
- Ma ne, ipak su put popločale neke druge cure a broj jedan je Lucija Babić, ona jedina ima medalju sa Svjetskog prvenstva.
A Lucija, zapravo, ima dvije svjetske medalje (srebro i broncu) te europsku broncu ali i zlato s Europskih igara održanih 2019. godine.
Među trofejnijim hrvatskim samboašicama je i Lea Gobec koja ima dva europska srebra (jedno iz ove godine) i jednu broncu te svjetsku broncu. Kao što rekosmo, i ona je bila pobjednica u svojoj kategoriji (80 kg) na Svjetskom kupu u Novom Sadu. Jest da je, baš kao i Mandarić, imala samo dvije borbe no nakon nekog vremena ipak će se pamtiti samo zlato.
Za nas je posebno osvježenje bio Marino Dugandžić, pobjednik u combat sambu u kategoriji do 98 kilograma koji je to izborio bacanjem Kazahstanca Askara u posljednjoj minuti finala za preokret sa 3:6 na konačnih 7:6. Njemu u čast svirana je himna Bosne i Hercegovine jer dolazi iz Mostara no najavio je da će svoje MMA borbe, a prva sljedeća bit će u listopadu u Zagrebu, voditi pod hrvatskom zastavom.
- Ja se mogu boriti u sambu, džudu, MMA. džiju džicu... samo mi dajte da se borim - kazao je hiperaktivni Dugandžić, član Sambo kluba Neretva.
Doduše, tko koliko na svjetskoj sceni doista vrijedi najbolje će se vidjeti u studenom na Svjetskom prvenstvu u Armeniji a ondje bi ih, kao i u Novom Sadu, trebao voditi trener za sportski sambo Hrvoje Petranović, također džudaš po vokaciji dok bi, po riječima predsjednika Hrvatskog sambo saveza Željka Banića, sudionike u combat sambu trebala predvoditi Maja Dukarić.
