Iza najvećih sportaša uvijek stoje i neki briljantni trenerski umovi koji su više ili manje eksponirani. Među njima ima onih koji trče pred kamere, i na crvene tepihe, po zaslužene počasti, ali i onih koji se izlažu javnosti minimalno, onoliko koliko je potrebno.
Jedan od tih suzdržanijih svakako je Nikola Bralić, 72-godišnji trener braće Sinković, veslački ekspert koji je potpisao sve njihove medalje s najvećih natjecanja, njih 22. Bilo da su u četvercu ili dvojcu na pariće ili pak dva posljednja olimpijska zlata u dvojcu bez kormilara.
Kad smo u razgovoru nakon čudesne pariške pobjede i osvajanja trećeg olimpijskog zlata htjeli naglasiti ulogu njegova trenerskog uma, spremno nam je kontrirao. Naime, pitali smo ga je li ovo bila najveća taktička pobjeda (a taktike slažu treneri) koju su Sinkovići ikad ostvarili?
– Nije. Po meni je ovo sretno ispalo. Mi smo temeljili taktiku na tome da ne lovimo brzince koji će izletjeti pa će na pola staze posustati. S obzirom na to da svjetski prvaci Švicarci voze kao švicarski sat, temeljili smo taktiku prema njima. Na posljednjem natjecanju smo od njih izgubili za sekundu pa smo rekli idemo ih sada za sekundu dobiti. Za Engleze smo znali da su slabi finišeri i kada je Valent vidio da su na dužinu čamca do njih, krenuo je na rasturanje. I upalio mu je taj završni finiš za koji je sačuvao energiju na krstarećoj brzini.
>> Ovako izgleda Modrićev penthouse u centru Zagreba. Vatreni je platio bogatstvo
Britanci su se uspaničili
A taj i takav finiš je nešto što se treniralo. Nije to bila samo stvar jake volje nego i utreniranosti za takvu završnicu pri kojoj, kod povišene frekvencije zaveslaja, ne smije doći do tehničke pogreške kao što se, pod pritiskom Sinkovića, dogodila dotad vodećim Britancima.
– Tako vam je to kada mislite da već imaš zlato u džepu i onda ugledaš nekoga tko te stiže, uspaničiš se i činiš pogreške jer si pod stravičnim pritiskom. Valent i Martin su ih jednostavno prisilili na pogrešku. Britanci jako elegantno, i dugačko, veslaju, ali nisu spremni za takvo ubrzanje na kakvo su ih prisiljavali moji veslači.
A Sinkovići za takvo što jesu bili spremni.
– Dobre smo zaključke izvukli nakon regate Svjetskog kupa u Poznanju. Radili smo na visokom tempu, išli smo do rasturanja. Toliko smo "šodrali" ubrzanje dok ne bi došlo do raspada sustava. Radili smo i na anaerobnom treningu da bolje toleriramo zakiseljenje mišića, da neko vrijeme funkcioniramo u takvim uvjetima. Radili smo to puno više nego prethodnih godina. Dečki imaju dobru tehniku zaveslaja, ali više nemaju ekspolozivnost pa se nametnuti možemo samo velikom frekvencijom broja zaveslaja kada, recimo, s 39 podignemo na 44 zaveslaja u minuti.
Kako se Sinkovići vole našaliti s trenerom i njegovim režimom rada, tako je bilo i ovaj put pa su na presici pobjednika ispričali kako im je, dan nakon finala, Bralić predvidio osam kilometara ujutro i osam popodne.
– Kako sam ja nabavio novi laptop, a nisam znao rukovati novim sustavom pa valjda nisam obrisao ono što je trebalo. Ja sam im to poslao, a oni mi nisu htjeli reći da imaju elemenata za zezanciju, da me mogu malo "gađati".
VEZANI ČLANCI:
Što Sinkoviće čini tako velikim šampionima?
– Talentirani su, marljivi i vole ovo čime se bave. Da ne daju maksimum na svakom treningu, ne bi ovoliko trajali. Ljudi vole živjeti u zoni komfora, a moj je zadatak da svoje sportaše izvedem izvan zone komfora da bi napravili pomak u svojim sposobnostima. Valent i Martin su savršeni materijal za trenera, motorični, radišni, velikog aerobnog kapaciteta, s poštenim odnosom jedan prema drugom.
Koliko će olimpijski pobjednici dobiti odmora?
– Neka uzmu koliko hoće. Početkom listopada imamo državno prvenstvo a, koliko znam, oni planiraju s Lončarićima otići na jednu prestižnu utrku u Bostonu.
Još nisam donio odluku
Je li četverac s braćom Lončarić jedna od opcija nastavka njihove karijere?
– Kada Lončarići dođu na razinu Sinkovića, to bi bila normalna stvar da se oprobaju u četvercu. Uostalom, četverac je stabilniji od dvojca pa se lakše teše tehnika nego u dvojcu.
S obzirom na to da Sinkovići spominju i sljedeće Olimpijske igre, one za četiri godine u Los Angelesu, korespondira li s tom idejom i Bralić?
– Prerano je sada reći. Moram porazgovarati s obitelji i donijeti odluku. Kći me podržava da nastavim raditi, kako ona kaže da ne budem obični penzić, no moram vidjeti što o svemu misli supruga.
A i unuk Niko (7) i unučica Anja (5) će "sudjelovati" u toj odluci. Naime, već neko vrijeme Brale nam je govorio da bi se više volio posvetiti unučadi i njihovim prvim sportskim koracima, ali da za to uz sve obveze prema Sinkovićima jednostavno ne nalazi vremena.
– To mi je jedan od zadataka. Prije nego što otputujem da ih usmjerim u svijet sporta – kazao je jedan od najvećih sportskih trenera koje smo ikad imali.
Moje mišljenje je da su pobijedili zato što su u tom momentu bili najbolji!