Nekadašnji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i legendarni nogometaš zagrebačkog Dinama Zlatko Kranjčar preminuo je u Zagrebu u 65. godini nakon teške bolesti.
Nažalost, napustio nas je još jedan velikan hrvatskoga sporta. Kranjčar je bio jedan od najboljih nogometaša u povijesti Dinama, bio je prvi kapetan Vatrenih, bivši izbornik hrvatske reprezentacije te igračka i trenerska legenda.
>>> Pogledajte u nastavku cijeli razgovor sa Zorislavom Srebrićem
Tužna prigoda u studio Večernjeg lista dovela je Zorislava Srebrića, višeg savjetnika predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, koji je među prvima uočio o kakvom se darovitom nogometašu radi:
- Možemo biti ponosni što smo živjeli u vrijeme kada i Cico. Moja prva reakcija jutros bila je šok, ma nisam mogao vjerovati, nisam bio u stanju govoriti. Cico je naše dijete s Ferenščice, blizu smo stanovali, gledao sam ga od najmlađih dana - kazao je Srebrić u uvodu.
- Cico će uvijek biti u svima nama, gledao sam ga kao dijete s balkona, uživao sam u igrama tadašnjeg dečkića tako nježne konstrukcije. Ali već tada je dominirao. Naša službena suradnja započela je u kolovozu 1964. godine - rekao je Srebrić i nastavio:
Video: Cicina ostavština: Dvije dvostruke krune, dvije Lige prvaka i šok u Dugom selu
- Iskreno rečeno, njegova darovitost bila je evidentna. Tu nije trebalo previše pameti da se to uoči. Davalo ga se po dvije godina starijim igračima.
Stjepan Bobak je za mnoge bio najbolje što je hrvatski narod proizveo. Kada je on bio trener u Dinamu, u jednome je trenutku rekao ispred svih nas: Znate, mnogi smatraju da sam ja najviše što je Hrvatska dosad rodila. Međutim, kada se govori o talentu, Cico je veći talent od mene. I mi smo svi stali, nismo mogli vjerovati. Tu se više nije imalo što kontrirati, a Cico je to u praksi i potvrdio - prisjetio se Srebrić tog trenutka.
Zorko? Meni je 2000. godine, prije prijateljske utakmice Hrvatska- Francuska, u Intercontiju, pokušao naplatiti besplatnu ulaznicu ( bilo je na ulazncii otisnuto nešto tipa - "nije za prodaju" )za tu prijateljsku utakmicu. Kad sam poludio i rekao mu da gaa može biti sram jer sam bio u Oluji i oslobađao njegov rodni grad Petrinju, odmah mi je vratio 100 kuna. A imam i svjedokinju - odvjetnicu koja je rekla da ne radim scene, jer 100 kuna nije skupo za gledati Francuze na Maksimiru. Na toj se utakmici ozlijedio Aljoša Asanović i nikada više nije odigrao ozbiljnu utakmicu.