Na žalost domaćih navijača, kojih se okupilo u lijepom broju (oko 2500), ipak je to bila igra mačke i miša a nikako derbi kakav je nekad bio. Bila je to "igra lovice" između euroligaša (Crvena zvezda) i momčadi iz donjeg doma regionalne lige (Cibona). Bio je to okršaj bogata srpskog kluba i zapostavljenog hrvatskog velikana. Nadmetanje momčadi koja ne osjeća izostanak ni petorice igrača protiv sastava premorenih igrača od kojih polovica u domaćem prvenstvu mora igrati i po 40 minuta.
Stoga završnih 59:82 nimalo ne čudi. Favorit se nametnuo svojim fizikalijama (na svakoj poziciji imali su igrača za jedan konfekcijski broj većeg). Još dok je bilo svježine Zagrepčani su se dobro i držali, ali su i promašivali otvorene situacije, pa je minus neprestano rastao da bi u 28 minuti bio "minus 20" (41:61).
No, nisu se vukovi predali već su u u dvije minute, uz dvije trice Bundovića, i iznuđena tri bacanja Radovčića, smanjili zaostatak na "minus 12". I baš kada se, zahvaljujući Vuku (Ciboninoj maskoti), digle i tribine, do izražaja je došla Zvezdina kvaliteta više. Nemanja Nedović zabija sedam koševa u nizu (tricu i dvije dvice) i gosti odbijaju nalet domaćina koji je obećavao jednoznamenkasti zaostatak. Štoviše, vrlo brzo je bilo "minus 23 (53:76) pa je i završnica bila nezanimljiva.
A kako bi i bilo drugačije kada imate velikog favorita, koji ima šestoricu stranaca (Smart 15 koševa, Giedraitis 11, Bolomboy i Tobey po 9 koševa...) i u čijem sastavu je prijelomnu ulogu igrao igrač (Nedović) koji ima klasu i dvostruko veću plaću (oko milijun eura) od cijele Cibonine momčadi i to s, ranije, otišlim Vukovićem. Uz ozlijeđenog Perasovića (kojeg su uhvatila leđa), ovu utakmicu odlučio je neigrati i krilni-centar Tomislav Buljan koji već danas odlazi u španjolskog drugoligaša.
- Ja sam htio da on igra ovu utakmicu no igrač nije. Riječ je o posudbi i kako Buljan ne može igrati domaću ligu odlučio je otići malo ranije no što ABA liga završi. Bude li s klubom sve u redu, on bi se na ljeto trebao vratiti. Toplo se nadam da neće jer inače ne znam kako ćemo izgledati u sljedećim kolima. Uostalom i danas smo imali sedam igrača i juniora Katanovića - požalio se Cibonin trener Dino Repeša koji je ovako započeo svoju presicu:
- Sve nas je manje na terenu ali i vas na presici a to nije dobro. U ovoj utakmici bili smo odveć bojažljivi, u nekom grču, jer ne znam kako bih drugačije opisao veliki broj promašenih otvorenih šuteva. Suparnik je šutirao 24 bacanja a ja držim da mi njima ne možemo parirati bez njihovih 35-40 bacanja odnosno takozvane prljave igre, dakako, unutar sportskog konteksta.
Povrh borbenog kapetana Radovčića (9 koševa, 6 asista) te dvoznamenkastih Bundovića (11 koševa) i Mustapića (11), najbolji Cibonin pojedinac, sa 16 koševa i osam skokova te dvije osvojene lopte, bio je negdašnji Zvezdin junior Aleksandar Aranitović koji je, zbog svog profesionalnog odnosa prema klubu, zavrijedio status miljenika navijača.
- To je san svakog igrača da postane miljenik publike što nije lako kada si stranac. Ja se mogu samo zahvaliti zagrebačkoj pulici koja očito prepoznaje da dajem sve od sebe i to mi se vjerojatno vraća.
Ključno je pitanje hoće li popularni Sani biti u stanju davati sve od sebe u nastavku sezone jer on je jedan od onih koji igra domaće utakmice po 35-40 minuta i diše na škrge.
- Kako se bliži kraj sezone sve je teže, pogotovo nama petorici seniora koji igramo Premijer ligu. Pogotovo se to osjeti u drugom poluvremenu svake utakmice no moramo izdržati još dva mjeseca.
Nakon elegantne pobjede njegova sastava, Zvezdin trener Ioannis Sfairopoulos kao da je suosjećao sa suparnikom koji je u nemalim egzistencijalnim poteškoćama.
- S obzirom na to da je riječ o momčadi koja igra organizirano, koja prijeti i izvana i iz reketa, koja ima puno varijacija u igri, ako ju podcijenite, možete imati velikih problema.
Jedan od najboljih grčkih trenera sjeća se neke drugačije Cibone, one iz 1985. kada su vukovi u Ateni, igrajući protiv Reala, osvojili svoj prvi naslov prvaka Europe.
- Pamtim dobro onu Cibonu i zato joj želim sreću i da nadvlada probleme u kojima se našla, da se potpuno oporavi.
A to je želja svih u klubu i oko njega no na tu temu zasad baš i nema vidljivih pomaka. Štoviše, direktoru Šeriću i dalje "iskaču kosturi iz ormara" pa je još uvijek neizvjesno hoće li kluba sljedeće sezone uopće biti. Na sramotu Grada ali i na žalost sportske nam države.
To je ono cega se potajno bojim za Dinamo. Kad ta kola jednom krenu nizbrdo, tesko je zaustaviti. A sve se to kasnije preslika na repku, kao i u kosarci. Sretno Cibona, a ostalima neka je ovo pokazatelj i opomena.