Kada je u svome prvoligaškom debiju protiv Rijeke zabio vodeći gol, 24-godišnji napadač Zagreba Gabrijel Boban nagovijestio je da će u povratničkoj sezoni kluba iz Kranjčevićeve biti njegovo "najubojitije oružje" i golgetersko iznenađenje Hrvatske nogometne lige. Zabio je još dva Splitu i jedan Slavenu, a da je u završnici utakmica bio malo pribraniji, mogao je pobjedničke golove uvaliti i Dinamu u Maksimiru i Hajduku u Kranjčevićevoj i tako dojučerašnjeg drugoligaša učvrstiti na trećem mjestu prvoligaške ljestvice – odmah iza vodećih Dinama i Rijeke.
Zagrebov stručni stožer na čelu s Draženom Medićem još se prošle sezone u Drugoj ligi uvjerio kako u svojim redovima imaju rasnog napadača koji je zabio čak 18 golova. Isto tako znaju kako Gabrijel Boban najbolje partije pruža u odlučujućim utakmicama. Sezonu prije dolaska u Zagreb, Pomorac iz Kostrene spasio je od ispadanja u treću ligu golom u posljednjoj sekundi utakmice protiv Sesveta, a kolo prije kraja prošle drugoligaške sezone golovima iz dva jedanaesterca, koja su na njemu napravljena, Zagreb je pobijedio Rudeš i prije gostovanja kod Cibalije osigurao povratak u Prvu ligu. Kostrenjani su Bobana prozvali spasiteljom anđelom Gabrijelom, a u Kranjčevićevoj vjeruju da su dobili nasljednika Olića, Mandžukića i Krstanovića.
Dug put do Zagreba
– Imam kvalitetne igrače koji me hrane dobrim loptama, igramo napadački i to je glavni razlog što sam i u HNL-u nastavio zabijati. Sigurno je i to da sam velika nepoznanica za mnoge obrambene igrače jer dolazim iz Druge lige – skromno će Gabrijel Boban, napadač Zagreba rođen u Požegi, koji je u Zagreb stigao iz Pomorca u Kostreni.
Novi Boban hrvatskog nogometa daljnji je rođak nekadašnjeg kapetana hrvatske nogometne reprezentacije Zvonimira Bobana. Obojica potječu iz hercegovačkog mjesta Bobanova Draga, udaljenog od Imotskog dvanaest kilometara. Zvonin otac Marinko je iz Bobanove Drage otišao živjeti u Imotski, gdje su rođeni Zvone i stariji Dražen, a Gabrijelov djed Mate Boban pedesetih godina prošlog stoljeća trbuhom za kruhom otišao je iz istog sela u obećanu zemlju Slavoniju – u Veliku kod Požege. Tamo je rođen Gabrijelov otac Josip, koji kao i Marinko Boban ima dva sina nogometaša – starijeg Gabrijela i tri godine mlađeg Brunu, koji je također član Zagreba od prošle sezone. Novi Bobani hrvatskog nogometa – rođeni Slavonci hercegovačkog podrijetla – do Kranjčevićeve su stigli sami, probijajući se u županijskim i drugoligaškim klubovima.
– Obojica smo počeli u Kamen Ingradu, a da naš prvoligaš iz Velike nije propao u trenutku kada smo mi kao igrači stasavali, sigurno bi nam karijera tekla drukčije. Ovako smo do Zagreba stigli težim putem – brat Bruno igrajući za Papuk i Slavoniju, a ja preko Kamen Ingrada, Virovitice, Vinogradara i Pomorca – priča nam Gabrijel koji s mlađim bratom Brunom živi u Zagrebellu.
– Ja se, za razliku od brata, trebam još dokazati. I ja sam napadač, ali me ozljeda na dulje vrijeme udaljila s terena. Još jedno kratko vrijeme trajat će oporavak, a onda slijedi dokazivanje i borba za mjesto u prvoj postavi. Uzor mi je stariji brat, želim krenuti njegovim putem. Uvijek ga pitam za savjete – kaže Bruno koji je s Gabrijelom samo jednom zaigrao desetak minuta prošle sezone u Drugoj ligi.
Velika kod Požege i Bobanova Draga u Hercegovini, dva mjesta koja su oduvijek bila po navijačima Dinamova, dolaskom braće Boban u Zagreb od ove sezone s posebnom pozornošću prate igre kluba iz Kranjčevićeve i navijaju za taj klub. Razlog je što njihovi Gabrijel i Bruno nose bijeli dres.
– Rođeni i odgojeni smo u Velikoj kod Požege. To je naše mjesto, ali isto tako ljubav nas veže i prema Hercegovini, odakle je naš djed Mate. U Bobanovu Dragu, gdje imamo rodbinu, idemo uglavnom ljeti i tamo uistinu uživamo. Tako smo odgojeni – volimo Slavoniju i Veliku, ali i Hercegovinu – dodaju uglas.
Idola Zvonu nisu upoznali
Još nisu upoznali poznatiju nogometnu braću Boban – Zvonu i Dražena, što im je velika želja. A Zvone je obojici kao djeci bio uzor. Vjeruju da će ih uskoro upoznati jer su kuće njihovih djedova u Bobanovoj Dragi doslovce su jedna uz drugu.
– Njihova oca Marinka smo upoznali, s njim se i susreli u Hercegovini. Ja sam ime dobio po svome pradjedu Gabri, a cijelo naše pleme u Bobanovoj Dragi dobilo je po njemu nadimak Gabrići – kaže Gabrijel Boban, a Bruno dodaje da još imaju starijeg brata Marija koji živi u Zagrebu te sestre Martinu i Zoricu.
– Naša majka Katica je iz Slavonije, a ljetos smo u Bobanovoj Dragi, svi potomci pradjeda Gabre koji su razasuti po Americi, Europi i Hrvatskoj, imali zajedničko okupljanje – dodaje Bruno.
Za njihov dolazak u Kranjčevićevu najzaslužniji je bivši trener Zagreba Vjekoslav Lokica koji je uoči početka prošle drugoligaške sezone pozvao Gabrijela da im se pridruži, a u zimskoj stanci nagovorio je i mlađeg Brunu da dođe.
– U Zagrebu nam je lijepo. To je klub naše prave afirmacije i vjerujem da ćemo se svojim igrama odužiti klubu koji nam je to omogućio – uglas će braća Boban ističući kako momčad za koju igraju ima dobru kemiju – mladosti i zajedništva.
– Svi su govorili da nam trebaju pojačanja za Prvu ligu. Igrama smo pokazali i dokazali da smo kvalitetna momčad i da se možemo nositi s većinom klubova u HNL-u. Želimo se potvrditi kao igrači u Zagrebu, a sve ostalo doći će samo od sebe – kažu Zagrebova braća Boban, Slavonci hercegovačke krvi.
>>Malo je neugodno što nas je u Kupu izbacio klub iz četvrte lige
