Na četvrti dan Oluje, 7. kolovoza 1995., stanje na bojištu na Banovini bilo je vrlo povoljno za snage Zbornog područja Zagreb. Nakon početnog neuspjeha i velikih gubitaka zapovijedanje je preuzeo general-pukovnik Petar Stipetić, koji je hrvatske postrojbe reorganizirao, promijenio pravce napada i preokrenuo situaciju u korist HV-a. Ubrzo su snage ZP-a Zagreb stvorile preduvjete za zarobljavanje cijelog neprijateljskog korpusa na Banovini. Kad se našao u bezizlaznoj situaciji, zapovjednik 21. korpusa Srpske vojske Krajine pukovnik Čedo Bulat poslao je poruku zapovjedniku ukrajinskog bataljuna UNCRO-a da bi se predao, a ukrajinski zapovjednik ubrzo je postigao dogovor s Vladom Republike Hrvatske da načelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko zaustavi operaciju na Banovini.
Međutim, predstavnici 21. korpusa SVK, koji su s generalom Stipetićem pregovarali o predaji, nisu se pridržavali prekida borbi te su zavlačili pregovore o predaji kako bi se veći dio 39. korpusa, s generalom Slobodanom Tarbukom na čelu, izvukao s Banovine i preko Dvora povukao u Bosnu i Hercegovinu. Stoga je načelnik Glavnog stožera HV-a Červenko izdao zapovijed da postrojbe ZP-a Zagreb nastave napad. Snage 2. gardijske brigade nastavile su napad smjerom Maja – Klasnić – Žirovac – Dvor te naišle na veći otpor neprijatelja, koji je utvrdio položaje da bi čuvao odstupnicu svojim kolonama koje su se iz smjera Vojnića i Vrginmosta, preko Velikog i Malog Obljaja povlačile prema granici s BiH. Dio snaga 151. brigade HV-a poduzeo je napad u smjeru Kostajnica – Dvor. Kad su te hrvatske postrojbe stigle do Dvora, naišle su na jak otpor neprijatelja i bile odbačene sjeverno i sjeveroistočno, na crtu Zamlaća – Hrtić.
Razgovor o uvjetima
Snage ZP-a Karlovac i 1. gardijska brigada HV-a provele su tijekom dana koncentrični napad na 21. kordunski korpus SVK oko Vojnića, koji se povlačio prema istoku ne bi li izbjegao zarobljavanje. Toga su dana oslobođeni Krnjak, Vojnić, Turanj i Tušilović, odnosno cijeli Kordun. Snage ZP-a Karlovac izbile su 7. kolovoza na granicu s BiH.
Neprijatelj 8. kolovoza nije pružao znatniji otpor, osim pojedinih dijelova 39. banijskog korpusa. Snage Zbornog područja Zagreb nastavile su napadna djelovanja te razbijanje i progon neprijateljskih snaga prema granici s BiH. Oko podne toga dana u sjedištu ukrajinskog bataljuna UNCRO-a u Glini sastali su se general-pukovnik Petar Stipetić i zapovjednik 21. korpusa Srpske vojske Krajine pukovnik Čedo Bulat. Susret je upriličen nakon što ga je general Stipetić upozorio, nastavi li odugovlačiti predaju svojih snaga, da će njegov korpus potpuno uništiti. Kad je Bulat shvatio da hrvatski general misli ozbiljno i kad je vidio da se hrvatsko topništvo priprema za djelovanje, prihvatio je razgovor o uvjetima i načinu predaje 21. korpusa Srpske vojske Krajine, o čemu je sastavljen i Sporazum o predaji. Pukovnik Čedo Bulat tom je prigodom čestitao generalu Stipetiću na pobjedi. Srpska vojska predala se i oružje položila sutradan, 9. kolovoza, a predstavnici međunarodne zajednice istaknuli su kako cijene humanost hrvatske strane, koja je prihvaćanjem predaje u skladu s dogovorenim uvjetima spriječila tragediju civilnog pučanstva.
Manje poznate detalje predaje pobunjeničkog korpusa general Stipetić i nakon 20 godina prepričava kao da su se dogodili jučer: „Kontakt nam je bio ukrajinski bataljun UN-a. Oni su mi prenijeli poruku da se Bulat želi predati s cjelokupnim ljudstvom. Doduše, neprijatelj je malo odugovlačio. Čuo sam da su vagali hoće li se predati meni ili Crnjcu. To je trajalo jedan dan. General Červenko naredio je da čekamo. Nakon još jednog dana zatražio sam od Červenka da krenemo i razriješimo tu situaciju jer bilo je očito da neprijatelj odugovlači. Červenko mi je rekao da se savjetujem s ministrom Šuškom, koji mi je pak rekao neka to riješim i da ne čekam više. Nakon toga postavio sam rok do 13 sati za predaju ili počinjemo s topničkom pripremom. Tada je kod njih nastala panika. Najprije su nam poslali izaslanstvo UNHCR-a da nas moli da ne napadamo. Objasnio sam im da im mogu dati još samo pola sata i da nema više čekanja. Odgovornost je na onome tko se ne želi predati. Za pola sata došao je Čedo Bulat. Dalje je sve samo priča u kojoj se nije dogodio nijedan incident, a njihov zbjeg imao je 22.000 ljudi, od čega je vojnika bilo oko 2000. To je bila naša procjena. Ne znam koliko je bila realna jer svi su bili u civilnoj odjeći. Postupio sam u skladu s međunarodnim ratnim običajima i konvencijama te međunarodnim ratnim pravom. Čedi Bulatu odmah sam rekao da može zadržati svoje osobno naoružanje. Nisam ga htio poniziti, posebno pred njegovim ljudima. Tošo Bajić, ministar u krajinskoj vladi, tražio je da im ostavimo pedeset pištolja za osiguravanje reda u izbjegličkoj koloni. Rekao sam da im za tu namjenu ostavljam sto pištolja, ali da su mi onda oni osobno odgovorni za red. Održali su riječ. Naši su vojnici pomogli u podjeli hrane koju im je dostavljao UNHCR."
Sporazum o predaji 21. kordunskog korpusa Srpske vojske Krajine potpisao je zapovjednik te postrojbe pukovnik Čedo Bulat, uz supotpise Toše Pajića, koji je obnašao dužnost ministra u samoproglašenoj Krajini, i zapovjednika 11. brigade 21. korpusa potpukovnika Dragana Kovačića. S hrvatske strane dokument su potpisali general-pukovnik Petar Stipetić, brigadir Vlado Hodalj i poručnik Miroslav Vidović. Kao svjedok Sporazuma o predaji potpisao se zapovjednik UNCRO-a za sektor Sjever pukovnik Col Mokrents.
Branili zbjeg
Dok su trajali pregovori o predaji 21. kordunskog korpusa, 57. brigada HV-a naišla je na jak otpor neprijateljskih postrojbi, koje su branile zbjeg srpskih civila što su se kretali smjerom Žirovac – Dvor na Uni. Čim je o tome izvijestio nadređene, zapovjednik 57. brigade HV-a dobio je zapovijed da ne otvara paljbu po zbjegu. Unatoč otporu neprijatelja, koji se većim dijelom izvukao na područje BiH, hrvatske su snage napadno djelovanje na Banovini završile 8. kolovoza 1995. u 20 sati, a sve postrojbe uključene u provedbu operacije dostigle su planirane crte.
Toga dana hrvatskoj se javnosti obratio ministar obrane Gojko Šušak i objavio da je vojno-redarstvena operacija Oluja završena 7. kolovoza u 18 sati.
>> Kako je general Ivan Basarac promijenio plan i ugrozio Oluju
>> Tuđman: Znači, iz ove jedne duge ulice četiri su nas godine zajebavali
>> Bobetko me pozvao i upitao: Mali, gdje je ta tvoja Maginotova linija?
on tebe stipetiću sigurno bi i dan danas ti se ne bi znalo za grob