Hrvatski helsinški odbor uveo je posve nove običaje u Hrvatsku, pa za
nagradu na području ljudskih prava, koja nosi sjajno ime Mike Tripala,
bira ni manje ni više nego – između premijera i glavnog državnog
odvjetnika! Time su u neugodan položaj dovedeni i Ivo Sanader, kojemu
je nagrada izmakla jer je policija prerevno gonila fejsbukovce, a još
više tužitelj Mladen Bajić, koji je nagradu konačno i dobio.
Vjerojatno svjestan pozicije u koju je doveden neobičnim izborom udruge
za ljudska prava, Bajić na dodjeli ističe kako ova nagrada zapravo
pripada stotinama državnih odvjetnika diljem Hrvatske. Ni jučer nismo
dobili suvislo obrazloženje razloga zbog kojih se vodstvo HHO-a, na
čelu s Ivom Bancem i Ivanom Zvonimirom Čičkom, odlučilo nagradu
dodijeliti baš Bajiću. Čičak je na svečanoj dodjeli nagrada rekao kako
je Bajić u svom poslu učinio više na poštovanju ljudskih prava nego što
to nalaže potreba posla. Na što se to točno odnosi, nije objašnjeno.
No, državni odvjetnik u zemlji poput Hrvatske zacijelo još nema tako
malo posla da može najviše razmišljati o zaštiti ljudskih prava.
Dapače, njegov je posao da dođe do granice na kojoj počinju nečija
prava, da iskoristi maksimum kako bi pred sud doveo sve one koji se
nezasluženo slobodni kreću državom. Ako je Bajić, a jest, učinio nešto
na tome da božica pravde u Hrvatskoj ne gleda više u tolikoj mjeri tko
je koje nacije kad treba podići optužnicu, onda je to trebalo i
obrazložiti.
No, i to je zapravo povratak na crtu poštovanja zakona, što prije toga
baš i nije bilo na cijeni. Jer, glavni državni odvjetnik, pa i Državno
odvjetništvo u cjelini, moraju se u što je moguće većoj mjeri držati
zakona kao pijan plota, tako da što manje bude prepušteno nečijoj
dobroj volji koja bi zasluživala nagradu za rad na zaštiti ljudskih
prava.
Pri svemu ne smijemo zaboraviti ni to da se u Državnom odvjetništvu
upravo radi na predmetu u kojemu se traži je li šef HHO-a Banac novac,
koji je dobio kao neovisni saborski zastupnik, potrošio u skladu sa
zakonom kad je kupovao neviđeno skup namještaj i sam sebi iznajmljivao
poslovni prostor. Da je nagrada pripala premijeru, ni njemu možda ne bi
bilo ugodno, a možda bi se netko, primjerice, sjetio i da cijeli niz
srpskih zaselaka po Hrvatskoj još nema čak ni struju. No, svi bi taj
izbor slično komentirali, jer novac HHO-u daje vlast.
Kako bilo, ako u Hrvatskoj lani zaista nije bilo nikoga drugoga doli
šefa izvršne vlasti i glavnog tužitelja kojemu bi trebalo dodijeliti
nagradu, onda su ljudska prava u toj maloj tranzicijskoj zemlji na
skandinavskoj razini, jer o njima se brinu vrhovi vlasti. Je li tomu
doista tako?
U POVODU
