Kad bismo se ravnali prema onome što ljudi o nama govore, posebice kad nismo nazočni, često bismo se osjećali povrijeđenima. Važno nam je mišljenje drugih o nama, no kad ono postane mjera našeg ponašanja, tada se gubi nešto od jedinstvenosti osobe.
A drugi često određuju naše stavove, način života pa i unutarnja raspoloženja. Prečesto se ravnamo prema mišljenjima ljudi, čime oni postaju kritična masa našeg ugleda u javnosti, što nije dobro. Da je javnost opasna pa i opaka uvjerili su se već mnogi. Zanimljivo je da i Isus propituje o tome kako stoji u javnosti.
Današnje evanđelje donosi njegov upit učenicima: “Što govori svijet, tko sam ja?” Nakon što mu apostoli kažu kako jedni misle da je on Ivan Krstitelj, drugi da je Ilija ili neki od drevnih proroka, Isus izravno pita njih: “A vi, što vi kažete tko sam ja?” Petar, onako nagao kakav je bio, bez razmišljanja kaže mu da je on Krist, tj. Pomazanik Božji.
Velika, ključna izjava apostolskoga prvaka. Ali osobna. Osim javnog mnijenja, Isus ipak želi čuti osobni stav. Nije mu svejedno što ljudi govore, ali kudikamo mu je važnije ono što misli svaki od njegovih najbližih suradnika. Prema tome modelu mogli bi se ispitivati najprije naši obiteljski, susjedski, poslovni pa onda i svi drugi odnosi u kojima smo izravno povezani s ljudima.
