Kad danas netko poziva na kažnjavanje samo zbog drukčijeg mišljenja, onda nešto ne štima. No, kad to isto zatraže profesori zagrebačkog Filozofskog fakulteta, onda je to krajnje zabrinjavajuće! Unatoč upozorenjima da je to “prozivanje članova akademske zajednice zbog njihova mišljenja”, Fakultetsko vijeće FF-a većinom glasova zaključilo je “da ima mjesta za utvrđivanje etičke odgovornosti zbog netransparentna rada radne skupine”. A kazne se traže za ljude iz akademske zajednice koji su radili na nacrtima novih zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, zbog kojih se u posljednje doba digla velika buka.
No, ako se malo zagrebe ispod površine, kao što je učinila i financijska inspekcija, postaje puno jasnije zašto su toliki otpori novim zakonima na FF-u i drugdje. Inspekcija je dosad prorešetala neke zagrebačke fakultete i utvrdila da profesori i dekani imaju nezamislivo velike plaće, da se honorari dijele bez ikakve kontrole i opravdanja, da se na službene kartice troši novac za privatne potrebe, a među prozvanima je baš i buntovnički FF. Svi se slažu, problema je mnogo, ali nisu svi za promjene, posebice ne oni koji su se svih ovih godina dobro potkožili.
Jedan od osnovnih problema posve je netransparentno trošenje novca poreznih obveznika, ali ima, dakako, i drugih, kao što su sustav napredovanja, preoblikovanje Sveučilišta u Zagrebu, doktorski studiji, položaj mladih znanstvenika, kriteriji osnivanja visokoškolskih ustanova... No, novac je mnogima najslađi, a jedan od primjera svakako je onaj bivšeg dekana ekonomije Darka Tipurića. Ali nije on osamljen slučaj. Primjerice, kako je moguće da netko tko radi na jednom znanstvenom institutu može još okolo predavati na čak 16 kolegija i za to uzimati nezamislivo velik novac? Takvih i sličnih slučajeva moglo bi se nabrojiti još na stotine! A onda i brojni slučajevi korupcije. Zato i ne čudi kad neki govore kako je riječ čak o znanstvenoj mafiji!
Opća hajka na sastavljače zakona nastala je upravo zato što su prijedlozi novih zakona pogodili u srž problema. Jasno je i zašto, u akademskoj zajednici vlada stanje potpune samovolje koje je neodrživo, zbog čega propada kvaliteta hrvatske znanosti i visokog obrazovanja. Na modernim sveučilištima i institutima postoji jasna vertikala upravljanja i odlučivanja te je posve logično da zadnju riječ ima vlasnik. Kod nas se instituti i sveučilišta mogu ponašati kako žele jer ne odgovaraju za kvalitetu i rezultate poreznim obveznicima koji ih financiraju.
O predloženim zakonima valja raspravljati, upozoriti na njihove loše strane, popraviti ih jer je sadašnje anarhično stanje neodrživo, ali kao da je mnogima stalo do toga da novi zakoni uopće ne zažive, pa se prijedlozi zakona a priori odbacuju u cijelosti, kako su to, primjerice, učinili pojedini zagrebački fakulteti i Senat Zagrebačkog sveučilišta, a čak se pobunio i zaspali HAZU. Pozivanje na autonomiju najobičnija je floskula!
Dakako da je krivnja djelomice i na donedavnoj politici ministarstva. Prvo smo imali loš zakonski okvir koji je donesen u vrijeme Račanova ministra Gvozdena Flege koji je sad jedan od najvećih bundžija. Zatim je donedavno bila veoma loša praksa koju je provodio Dragan Primorac, za čijeg su se mandata dopuštala čak i svjesna kršenja postojećih zakona. Tako je, primjerice, za rektora jednog sveučilišta jedan čovjek biran čak četiri puta uzastopce, što je protuzakonito. I nikome ništa!
Promjene zacijelo opstruira i on, a protiv je i zagrebački Pravni fakultet koji je pogođen i time što na njemu ti zakoni nisu pisani, pa se uzdaju u “svog čovjeka”, šefa države Josipovića, koji podlo izjavljuje da su zakone pisali ljudi koji nisu vidjeli pravni fakultet. Sve samo da džep ostane što puniji, a studenti i njihovi roditelji što siromašniji!
Hoćemo li obračunavati s mafijom u znanosti prije ili poslije obračuna s alkoholičarima i narkomanima u znanosti (mislim na one dr i prof titulam)?