Sumrak u HDZ-u, Suton u SDP-u. Ako se možemo našaliti s prezimenima relativno nepoznatih članova tih dviju stranaka, Đurđicom Sumrak, bliskom prijateljicom Jadranke Kosor i saborskom zastupnicom HDZ-a, i Dankom Sutonom, mladim esdepeovcem iz Novog Zagreba, koji je prije nekoliko dana imenovan poslovnim direktorom stranke, čini se da u svakom slučaju slijedi – mrak. Nomen est omen, rekli bi ljubitelji latinskog u politici, a iz prezimena ovo dvoje ljudi lijepo se može poigrati i s njihovim strankama.
Sumrak u sebi sadrži mrak, crnilo koje slijedi i koje čak ni zora koja sviće nad zatvorom u Remetincu ne može promijeniti. To što HDZ tone u mrak, logično je, sve drugo bi bilo nenormalno nakon što se danima podvlači crta ispod njihovih godina vladavine. Posljednjih se tjedana potvrđuje sve ono što se znalo, ali se (iz političkih razloga) nikada nije dokazivalo, sve o čemu je narod pričao jer je bilo nemoguće ne vidjeti kako funkcionira politika, gospodarstvo, cijeli društveni život.
Daleko je to još od prave istine, ali mozaik se polako slaže. Nikome nije bilo opstanka bez Sanaderova pristanka. Da bi se radilo, moralo se umrežiti s vrhom vladajuće politike, HDZ je oko sebe okupljao ne na svom tzv. političkom programu, nego na moći da potkupi, ucijeni, zaprijeti. I vanjska i unutrašnja podrška HDZ-ovoj vladavini, kao što se vidi iz domaćih i prekograničnih afera, dobivala se na isti način: umrežavanjem radi osobnih interesa pojedinaca, laganjem javnosti, uništavanjem onih koji nisu pristajali na reket. Od države su napravili kravu muzaru, a musti su mogli samo oni kojima je HDZ to dopustio. Unakazili su je svojom nezasitnošću.
Domoljublje se, kako se sada vidi, zbrajajući milijune koje su uzimali, mjerilo dubinom džepa, a džepovi nisu imali dna. Ne uništava HDZ ovaj “pokolj”, za koji zasluge sebi pripisuje predsjednica HDZ-a, koja kao ništa nije znala i od svega je čista – jer sve se znalo i dok su današnji privedenici, uhićenici, optuženici i osuđenici bili “ugledni” građani – uništila ga je beskrajna gramzivost onih koji su ga vodili i koji su vladali.
I privatne i državne tvrtke do poslova su dolazile isključivo preko politike i ovo punjenje zatvora nije nikakvo raščišćavanje, već međusobno obračunavanje koje u konačnici uopće ne mora donijeti boljitak, već samo dublji mrak. Broj gostiju u Remetincu, koliko god velik bio, ne znači automatski bolji život u Hrvatskoj, za to je ipak potrebno puno više. Naravno da treba pohapsiti i istražiti sve redom, ali ne bi li to trebalo biti normalno u iole uređenoj državi. Ne može to biti zasluga kojom se stječe pravo na nove četiri godine vlasti, ne može Remetinec biti politički program s kojim se dobivaju izbori pa makar i Sanader u njemu prenoćio u svojstvu zadnjeg dragulja u Kosoričinoj kruni.
A da se to ne dogodi, trebao bi se pobrinuti SDP. Najjača opozicijska stranka po svojoj definiciji ima misiju ne dopustiti da se kapitalizira kriva poruka, njihov je zadatak, zbog vremena i situacije u kojoj se cijela Hrvatska nalazi, davati kratka i jasna rješenja za ono što slijedi nakon izbora ako ih uopće želi dobiti. SDP bi, želi li vladati, morao osvijestiti svoje probleme: kadrovski i programski deficit, nedovoljnu uvjerljivost zbog koje nikako da se odlijepe od tridesetak posto podrške.
Nije poenta u 103 ili 503 mjere, već u jednoj jedinoj mjeri: osigurati da država pošteno služi svojim građanima. Samo kratkovidnima ili onima koji su stalno u sutonu – ni u mraku ni na svjetlu dana – cilj izbora može biti da im pobjeda padne u krilo. Pravi je cilj znati što treba učiniti da u Hrvatskoj bolje žive oni koji nisu krali i varali, oni koji su na slobodi, a gore im je nego da su u Remetincu, oni koji nikada nisu spomenuli svoje poštenje, a pošteno žive. Jer jedino bi to bio pravi poraz HDZ-a. Nije važan broj mjesta u Saboru, već broj onih koji bolje žive nakon nečije izborne pobjede. Jedino se za to esdepeovci trebaju tući s hadezeovcima.
SDP nije došao na tu ideju samo zato što nema bitne razlike između njih i HDZ. razlika je jedino u godinama obnašanja vlasti a shodno tome i broju afera manje. Imaju i još jedni velku sličnost a to da pišu programe sa veoma identičnim frazama ,a pritom niti jednima niti drugima nema tko te programe provesti.. I kaj im sad preostaje..I jednima i drugima znaći ostaje da se svađaju oko afera i kriminalnih radnje a ne oko programa za spas ove već napaćene zemlje.