Kakve točno veze imaju konobarice, jedna pepeljara, dva svećenika, dvadeset najbizarnijih događaja jedne godine, Kristen & Pattinson, Sumrak saga, Isus s newyorškim neboderima “blizancima”, zlostavljanje mentalno retardiranih osoba i potencijalno izglasavanje hitlerovskih zakona u Hrvatskom saboru? Na prvi pogled, reći ćete ama baš nikakve, i grdno se prevariti. Međutim, ako krenemo kronološkim redom od, recimo, 2004. godine naovamo i završimo s intervjuom monsinjora Mile Bogovića otprije nekoliko dana baš u ovom listu, sve će sjesti na svoje mjesto. Još jednom će se dokazati teorija kako je sve na ovom svijetu povezano sveprožimajućom božanskom energijom ili dobrim šalama nekog starog cinika, ovisno o tome u što vjerujete. Dakle, idemo redom.
Dvijetisuće četvrta godina blago u Gospodinu, završila je, kao što to često u moderno doba biva, objavljivanjem liste dvadeset najbizarnijih događaja u toj godini. Jedan s te liste, a koji su prenijeli i strani mediji, jest kada se svećenik Josip Štefančić zbog prebrze vožnje ispred župne crkve automobilom zabio u drvo. Iako ga je u Slunju bio glas kao nestašnog svećenika kojem zemaljske radosti nisu strane, valja od njegovih nepodopština izdvojiti još jednu (tu dolazimo do prve stavke iz uvoda) kada je vidno alkoholizirani svećenik pepeljarom pogodio u glavu razumnu konobaricu koja ga kao takvog nije željela uslužiti.
Sada kada smo u čvrstu i nepobitnu vezu doveli pepeljaru, svećenika prvog i konobaricu, u priču ulazi svećenik drugi i ostale stavke nabrojene u uvodu. Kronološki, njegov značajan javni istup, svećenika drugog, zbio se 2005. godine u obliku podrške bivšoj ravnateljici Caritasova doma u Brezovici. Taj slučaj izazvao je mučninu u javnosti kada se otkrilo da su domar i kuhar silovali, ali i na druge načine zlostavljali štićenike. Jelena Brajša, tadašnja ravnateljica doma, cijelo je vrijeme posjedovala dnevnik u kojemu domar podrobno opisuje seksualne odnose s djecom, ali ga nije ustupila policiji. Policija je tražeći dokaze o zlostavljanju u domu, ali i ravnateljičinim financijskim malverzacijama teškima 5,7 milijuna kuna, u Brajšinoj kući nabasala na dnevnik. Ravnateljica nije odgovarala za skrivanje dnevnika s opisima silovanja i bludničenja nad štićenicima, i to zbog loše sastavljene optužnice te nepropisne pretrage njezine kuće. U pismu podrške Jeleni Brajši monsinjor Mile Bogović tada ističe nadu da Brajšu u njezinom radu posljednji događaji “neće uspjeti svesti na uske zakonske okvire te da će u budućnosti još više paziti da suvremenim zakonoznancima i farizejima ne daje zakonskog povoda da zauzmu svoje jake pozicije”. Tako je govorio monsinjor. Davne 2005., svodeći istragu o mučenju mentalno retardirane djece na zauzimanje pozicija zakonoznanaca i farizeja. Prepuštanje te djece od strane ravnateljice centra odurnim čudovištima koja su osuđena na zatvorske kazne, kao i njenu utaju milijunskih iznosa poreza državi, monsinjor naziva tek pukim svođenjem na uske zakonske okvire.
Danas ili, točnije, prije nekoliko dana, monsinjor Bogović govori o 88 ruku u Hrvatskom saboru koje bi lako mogle izglasavati hitlerovske zakone i iživljavati se nad katoličkom većinom koja je, gle čudnog li čuda, te ruke izabrala. Ali biser nad biserima koji nam ujedno dozvoljava da, na prvi pogled, bizaran uvodnik i niz s početka zatvorimo u smislenu cjelinu, jest trenutak kad monsinjor napokon bogu ugodno progovori o ženskoj populaciji, napose o konobaricama. Kao, doduše crkveni, ali ipak povjesničar, ključnim za našu sadašnjost i budućnost drži određivanje prema nastanku samostalne države Hrvatske, i dok se u tome ne nađemo, bit će svakakvih lutanja. Zaista, teško je pretpostaviti da ima išta važnije dok je gotovo 300.000 ljudi u Hrvatskoj nezaposleno, u državi koja je slobodna i suverena, negoli određivanje prema njezinom nastanku. Kad se jednom odredimo, radna mjesta će se početi otvarati sama od sebe. Također, nije baš posve jasno tko su to mi koji bi se trebali određivati, ali očito je da među njih monsinjor ubraja i sebe te ostale crkvene velikodostojnike koji se rado određuju. Ali je zato potpuno jasno tko u to društvo ne pripada. Riječima monsinjora: “Tim pitanjima ne moraju se baviti konobarice i piljarice, one mogu i dalje pratiti je li Pattinson prekinuo šutnju s Kristen i sličnim sudbonosnim svjetskim problemima.” Dakle, prvo žene kao takve, a zatim i one specifičnih zanimanja, građanke republike Hrvatske koje za razliku od povlaštenih skupina ovoj državi plaćaju porez, pitanjima njezine sadašnjosti i budućnosti ne trebaju se baviti. Tu su zato oni koji će to učiniti umjesto njih, krojiti zakone da ne budu preuskih okvira, prokazivati farizeje kad god se drznu ispitati sumnjiva postupanja u institucijama koje je Crkva osnovala, zataškati sve ono što bi bilo nezgodno da hrvatski građani saznaju.
Nije lako niti prijeći preko podcjenjivačkog tona kojim se s njegove nebeske visine monsinjor dotiče konobarica i piljarica, za njega one nisu ništa drugo nego zgodna slika, gotovo pa biblijska, nimalo živa, ni na trenutak s obrisima žena koje po deset sati stoje na nogama da bi zaradile plaću od dvije tisuće kuna, pa i kad žele svoj posao obaviti odgovorno i profesionalno, ne poslužujući više alkoholizirane goste. Ti isti gosti, kao što smo vidjeli, ponekad znaju biti svećenici i baš te iste konobarice, koje ne bi trebale zamarati svoje glavice pitanjima države Hrvatske, pogoditi pepeljarom u glavu. One ionako ne služe nizašto drugo. Samo mi se nekako čini da pored svojeg posla, koji je u mnogim kafićima krvav i mukotrpan, nemaju baš puno vremena za Pattinsona i Kristen, kao što nam pokazuje primjer nevjerojatno upućenog svećenika u showbizz zbivanja u dalekom Hollywoodu. Osobno, nemam ništa protiv nečije fascinacije Sagom sumraka, ali pošto mu je očito bilo jako stalo da pokaže javnosti da zna o čemu se radi, čini se da dosta vremena troši na razmišljanja o ljubavnoj sagi dvoje glumaca, i činjenicu da šutnja među njima još traje.
Umalo zaboravih, dugujem objašnjenje za još jedan motiv iz uvodnika, vezano uz kip Isusa i newyorških nebodera “blizanaca”. U izlogu jedne međugorske suvenirnice stoji izložen brončani kip Isusa Krista koji u rukama drži newyorške nebodere “blizance” i košta impresivnih sedam tisuća eura. Zaista, kakve veze taj kip Isusa Krista ima s bilo čim?
