S obzirom da je propao prvi pokušaj sazivanja izvanredne Skupštine
Zračne luke Zagreb, na kojoj je ministar prometa Božidar Kalmeta naumio
smijeniti dosadašnjeg direktora Boška Matkovića, ona će se iz drugog
pokušaja održati sutra. Glas ministra dovoljan je za smjenu, ako bude
kvoruma, jer je država većinski, 55-postotni vlasnik aerodroma.
Zgrada na čekanju
I dok se kuha smjena čelnog čovjeka aerodroma, gradnja novog terminala
više se i ne spominje. Iako je jesenas odabrano pobjedničko rješenje
nove putničke zgrade s autorskim potpisom Jure Radića, Velimira
Neidhardta i Branka Kincla, zbog gospodarske krize Vlada je taj projekt
stavila na čekanje.
S Gradom Zagrebom osnovala je i zajedničko povjerenstvo koje bi trebalo
procijeniti financijsku težinu svih pet nagrađenih radova s tog
natječaja, ali i odlučiti o modelu financiranja. Međutim, to se
povjerenstvo, doznajemo, nijednom nije sastalo.
Premijer Sanader bio je nabacio da bi se terminal mogao graditi
koncesijom jer se zbog krize navodno odustalo od prvobitnog modela
prema kojem su gradnju u omjeru 60:40 posto trebali sufinancirati Vlada
i Grad Zagreb te sama Zračna luka. Matković je još u veljači ministru
Kalmeti dostavio detaljnu prezentaciju s više modela financiranja.
Tri modela
Predloženo je da se terminal gradi privatno-financijskom inicijativom,
posebnim oblikom javno-privatnog partnerstva. Ona podrazumijeva
pronalazak privatnog partnera koji bi osnovao investicijski fond i
osigurao da se on puni novcem kojim bi se financirala gradnja.
Taj je oblik financiranja, kažu upućeni, bolji od koncesije jer
upravljačka prava ostaju u rukama vlasnika ZLZ-a, a privatni partner,
ovisno o uloženomu, na toliko vremena dobiva održavanje aerodroma i na
taj način vraća uloženo. Razrađena su tri modela prikupljanja novca u
tom fondu. Prema prvom - fond bi se napunio kreditom Europske
investicijske banke od 120 milijuna eura, a privatni bi partner uložio
još toliko.
U drugom ZLZ bi u investicijski fond uložio 25 posto vrijednosti, tj.
450 milijuna kuna, a privatni partner preostalih 75 posto. Treći model
podrazumijeva udio EIB-a od 50 posto te ZLZ-a od 25 posto, dok bi
privatni partner morao osigurati još 25 posto investicije, tj. 60
milijuna eura. Zračna je luka, podsjećamo, obavila razgovore s EIB-om a
ima i ušteđenih 30 milijuna eura dovoljnih za početak gradnje.
AERODROM Uz pomoć investicijskog fonda do novog terminala