Nisam imao pojma da je Stipe Šuvar (1936. – 2004.) bio “hrvatski prosvjetitelj i kulturni preporoditelj s kraja dvadesetog stoljeća” te da se “njegovo doba pamti po procvatu kulturne proizvodnje, koja je osamdesetih dovela do liberalizacije društva”.
Bio sam Šuvarov suvremenik, pročitao gotovo sve njegove knjige, pratio njegovu političku karijeru, upoznao ga i kao prijatelja i kao ne-prijatelja, neko vrijeme mi je, kao mladom zagrijanom ljevičaru, bila bliska njegova projekcija društvenih promjena, dok je bio na vrhuncu političke moći višekratno sam se s njim javno svadio, bio sam član uredništva slavnog VUS-a koji je (1977.) ukinut zbog toga što se usudio dirnuti u Šuvarova miljenika i štićenika, književnika Gorana Babića (kojega sam u nekoj polemici nazvao KGB), našao sam se u znamenitoj Šuvarovoj Bijeloj knjizi (1984.) crnih antisocijalističkih vragova etc. Dakle, svašta sam o Šuvaru znao i znam, ali da bi taj diplomirani pravnik, priznati sociolog sela i političar, titoist i ljevičar ljeviji od Lenjina bio “hrvatski prosvjetitelj i kulturni preporoditelj”, to sad prvi put čujem (JL, 25. III.).
Vjerojatno bi se i sam Šuvar, da može, nad tim otkrićem neobično iznenadio. A osobito bi ga “presenetila” tvrdnja da je njegovo djelovanje dovelo do “liberalizacije društva”. Šuvar i liberalizacija! To je nešto kao vrag i tamjan. Malo je što Šuvaru kao istinskom boljševiku bilo tako sumnjivo kao trula socijaldemokracija i liberalizam. Sve što je njega u politici zanimalo bila je čista diktatura proletarijata i, dakako, vlastita pozicija u toj diktaturi. Komunistička vlast bila mu je najveća strast.
Ali, naravno, i ta komična pretvorba čovjeka koji je zabranjivao (za upotrebu u školama) knjige zbog hrvatskog naziva hrvatskog jezika u “hrvatskog preporoditelja” ima svoju pozadinu. Njome se, naime, želi potkrijepiti sve raširenija teza o tome da je socijalistička Jugoslavija, osobito u doba Šuvarove “liberalizacije” sedamdesetih i osamdesetih godina (kada su najugledniji liberali sjedili po zatvorima), bila u svemu naprednija i za život ugodnija država od Republike Hrvatske u mračnim Tuđmanovim devedesetima (kada u zatvoru nije bilo ni jednog političkog zatvorenika), pa i od današnje Hrvatske.
Povod za uzdizanje Šuvara i ponižavanje Tuđmana jest uistinu bizarna sudska presuda kojom se nekadašnji Šuvarov list Hrvatska ljevica kažnjava za uvredu staru 16 godina. Kakva smisla ima presuda za boli izazvane u prošlom stoljeću!?
Ali za to je najmanje kriva tužiteljica. Da joj se tuženik odmah ispričao, vjerojatno bi spor, preimenovanje zagrebačkog kazališta Jazavac (Kočić) u Kerempuh (Krleža) – odmah bio riješen.
No, Hrvatska ljevica inzistirala je na Petru Kočiću, po kojem su se nekad imenovali četnički odredi, nasuprot Krleži. Znam da nije logično da je Šuvaru bio bliži Kočić od Krleže, ali nije moje da odgonetavam tu zagonetku. Najbolje da Hrvatska ljevica naruči novu humoresku.
Hrvatska ljevica inzistirala je na Kočiću, po kojem su se prije imenovali četnički odredi, nasuprot Krleži
Komentara 22
suvar je bio samo karijerista koji je karijeru izgradio na pljuvanju po hrvatstvu jer je to onda bio siguran put na vlast i samo netko tko ne zeli govoriti o cinjenicama moze slaviti takvog jednog notornog antihrvata
Hajde da konačno rasčistimo jednu stvar: Ljevica i desnica su globalni politički pojmovi i imaju isto takve globalne definicije. I to već preko 200 godina. Tek kad to razjasnimo možemo to primjeniti na Hrvatsku i vidjeti gdje smo zaista u u toj podjeli i tko je zaista lijevo, a tko desno. U tradicionalnom smislu to su socijalne odrednice i definira ih odnos prema pravima društvenih skupina - radničkih i širokih masa s jedne strane i bogatijih, kapitalističkih slojeva s druge. Ljevicu u tom smislu definira zalaganje za socijalnu pravdu, povećavanje socijalnih prava (mirovine, branitelji, trudnice, rodilje itd), smanjivanje socijalnih razlika, kontrolu i ograničavanje utjecaja kapitalista, uvođenje besplatnog zdravstva, školstva te povećavanje državnih prihoda za podmirenje tih izdataka itd. ( U Americi su to demokrati, u Britaniji laburisti) Desnica bi bila za davanje slobodnih ruku kapitalu, smanjivanje poreza i socijalni prava, smanjivanje utjecaja sindikata, smanjivanje utjecaja države na poslovanje kapitalista itd. ( U Americi su to republikaci, u Britaniji konzervativci) Kod nas se to sve pobrkalo. Ono što se kod nas naziva \"ljevicom\" to NIJE. Naša \"ljevica\" je skup ANACIONALNIH stranaka i pojedinaca uglavnom pripadnika komunističkog vladajućeg aparata iz bivše države koji je po nacionalnom opredjeljenju jugoslavenski, po socijalnom je DESNI (štiti strani krupni kapital, zalaže se za smanjivanje socijalnih prava, za rad nedjeljom, kao recept za izlaz iz krize nudi masovne otkaze itd). Oni sami sebe nazivaju ljevicom jer to bolje zvuči nego \"Odnarođeni-projugoslavenski-pripadnici-partije-i-oni-koji-su-odlično-živjeli-u-jugoslaviji-i-njezinom-režimu\". SDPartiju čine salonski ljevičari koji sve od reda u životu nisu nikada ništa konkretno radili već su oduvijek bili političari (Račan i njegov sin, Milanović, Josipović, Mesić - nitko od njih nema jedan dan radnog staža izvan političkih funkcija!). Najočitije političko određenje im je antihrvatstvo i nehrvatstvo. To je i razumljivo jer su i kao ljudi i kao političari potekli iz režima, politike i države kojoj je hrvatstvo bilo najveći neprijatelj i problem. Druga odlika (koja proizlazi iz prve) im je političko sluganstvo u odnosu na... bilo koga tko im pomogne povratiti vlast, utjecaj i privilegije. Treća im je očuvanje političkog, financijskog, medijskog i drugog utjecaja putem obavještajnog (udbaškog, zapravo) podzemlja, međusobnog pomaganja i partijske discipline te spretno uvlačenje na važna i utjecajna mjesta i funkcije - političke na svim nivoima, u medijima (naročito na televiziji), državnih poduzećima itd. Ako treba surađivati sa stranim tajnim službama - može! Ako treba rasprodavati državne tajne i dokumente - može! Ako se treba dodvoravati stranim plitičarima - može! Njima je najveći neprijatelj hrvatski \"nacionalizam\" koji im je oduzeo privilegije, Tuđman koji ih je formalno maknuo s vlasti, hrvatski branitelji (ustase) koji su utjelovljenje onog narodnog duha za koje su mislili da su ga se riješili trpajući ljude u Hude jame, Jazovke i ubijajući ih na Bleiburgu. To antinacionalno određenje smatraju vrlinom ne shvaćajući i skrivajući činjenicu da su sve europske lijeve stranke istovremeno i izrazito nacionalno nastrojene! Na žalost, danas u Hrvatskoj imamo samo stranke centra - mlitave prema stranom utjecaju i kapitalu, nedomoljubne i slabe. Desnice u Hrvatskoj ima i čine ju upravo stranke koje se nazivaju lijevim - HNS, SDPartija i HSLS, a njihovu odnarođenost nije potrebnoi dokazivati jer je beskonačno očita. Isto kao i rad u korist kapitala, a protiv radništva. HDZ je nekakva bljutava sredina. Potekli su od nacionalnog pokreta, a dans se to više ne usude biti, a suviše im je stalo do vlasti da bi riskirali čvršće se postaviti prema stranim utjecajima. Današnji HDZ nema nikakve veze s Tuđmanovim HDZ-om. Domoljubnih, konzervativnih, nacionalnih stranaka NEMA ili su marginalizirane s beznačajnim utjecajem što je politički nakaradno jer je očito da ta opcija u narodu postoji! Tek kad se stvari malo rasčiste i kad se uspostavi ravnoteža na političkoj sceni i politički procesi će prestati biti mazanje očiju i prijevara naroda. Tek tada će postati i jasnije zašto je hrvatskoj \"ljevici\"bio i bit će prihvatljiviji Petar Kočić umjesto Krleže, jedan srpski nacionalist umjesto jednog Hrvata.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Gospodine Pavicicu, rekoste, nije vase da odgonetate zagonetku, pa nije bilo vase ni da povrsno i neargumentirano pisete o cestitom covjeku Stipi Suvaru. Puno je dobroga uradio taj covjek za Hrvatsku, samo je problem u tome sto mnogo toga sto ne kazemo odmah, bolje je ne govoriti nikad vise...Poradi vremena, koje biva mjera svemu, ali dakako, i tako cesto - zaborav, pa i nagon po kojem je lako udarati po lesu. Danas, iz ove perspektive i svega dobroga sto zivimo, ocito fali nam jedino obracun s duhovima. Jer, ocito ide nam lijepo, a kako je, dodjavola pravilo da je u dobru tesko pronaci temu, izvor je nepresusni u proslosti. Tamo ionako nista nije vrijedilo, zar ne?