Sunca mu vjerojatno ne nedostaje, bez obzira na to što je djetinjstvo proveo s majkom na nestvarno lijepom Magnetic Islandu, otoku uz obalu Queenslanda, utočištu umjetnika i alternativaca. Nitko se nije zamarao odjećom, lovili su ribe, spavali u kolibi s betonskim podom, a poslije na plantaži ananasa. Majka je mačetom isjekla raslinje, jednom prilikom upucala je otrovnicu u spremniku za vodu, drugom je raznijela zmiju na Julianovu krevetu. Julian je, kazao je, bio poput Toma Sawyera. Imao je konja, sagradio je splav. Dvogodišnji boravak u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu Juliana Assangea prije bi podsjetio na tinejdžerske godine u Melbourneu. Kažu da je baš česta, dosadna kiša koja stanovnike Melbournea tjera da se zavlače u kuće, zaslužna što se u tom gradu 90-ih razvila jaka hakerska scena. Da je klima ondje ugodnija, možda bi i Assange krenuo drugim putem, završio matematiku i nastavio obiteljsku tradiciju akademskih profesora. Ovako se - preko hakiranja, objave podataka američke vojske o ratu u Iraku te diplomatskih depeša, preko optužbi za silovanje u Švedskoj i straha da ga Šveđani ne izruče Amerikancima i statusa svjetske ikone borca za istinu - pretvorio u tragičan lik, u limbu, poput stvarnog zarobljenika pariškog aerodroma, iranskog izbjeglice Mehrana Karimija Nasserija ili pak filmskog dvojnika kojeg glumi Tom Hanks.
Kontrolirani uvjeti
- Ja u veleposlanstvu živim u kontroliranim uvjetima, ali vi, izvan njega, živite u kontroliranom svijetu. Razmislite o tome - kazao je u jednom od intervjua iz središta Londona. Najavio je da će odande uskoro izaći. Kako, kamo i zašto, ostaje nepoznato. Dijelom zbog zdravstvenih razloga. A možda da se dobro naspava. San mu je plitak, a veleposlanstvo je baš u središtu Kensingtona, pa k tome još u blizini robne kuće Harrods. Assange je noćna ptica. Zato su mu rana jutra muka.
- Ne mogu spavati, kamioni iz Harrodsa od rane zore dovoze robu za istovar - povjerio se: - Najtiša prostorija je ženski WC, Molio sam i natjeravao osoblje veleposlanstva da ga preurede u sobu. Nevoljko su pristali i iščupali WC školjku.
Ženski WC tako je pretvoren u radnu sobu u kojoj je i krevet, a pored kuhinjica. U sobi je kompjutor, na zidu slika Edwarda Snowdena stilizirana tako da izgleda kao poster Baracka Obame Sheparda Faireya iz kampanje 2008. Uguran je i stroj za uništavanje dokumenata. Neprestano zuji, radi, reže. Kažu da Assange zna prespavati i u drugim sobama. Zbog sigurnosti, objašnjava on. Isto kao što se zbog sigurnosti ogledao čim bi stupio iz ladanjske kuće u kojoj je boravio dok je čekao odluku britanskog suda o izručenju Švedskoj, prije bijega u veleposlanstvo.
- Traži novinare? - pitao je Andrew O’Hagan, tzv. ghost-writer, pisac koji je bio angažiran da u Assangeovo ime napiše njegovu autobiografiju.
- Da barem. Traži ubojice - odvratila bi Assangeova djevojka.
Paranoja i proganjanje
Ta, cijelog se života osvrće preko ramena da vidi prati li ga tko. Assangeova majka dugo je živjela s Brettom Assangeom, Jualianovim poočimom po kojem nosi prezime. Bili su histrioni, putujući glumci. Brett je postavljao predstave, majka Cristine bila je zadužena za kostime, šminku i scenografiju, a Julian je - mijenjao škole. Njih 37. No onda se majka spetljala s Keithom Hamiltonom, glazbenikom i pripadnikom sekte Obitelj. Hamilton je bio “sin” Ann Hamilton-Byrne, učiteljice joge koja je vodila tu new age sektu s utjecajem kršćanstva i budizma te s neonacističkim natruhama. Voditelji Obitelji bili su psihijatri i smatrali su se reinkarnacijom apostola. Byrne je “otela” najmanje 14 djece kroz nelegalna posvajanja. Zvali su je mamom, svi su nosili prezime Santiniketan, svima su bojili kosu u bijelo da nalikuju jedni drugima. LSD i elektrošokovi bili su primjenjivani i na djeci.
– Bio je psihopat – kaže Assange za Hamiltona. Nakon prekida veze s Julianovom majkom, progonio ih je šest godina.
- Dok ste odrastali, promijenili ste 37 škola – pitali su Assangea: – Roditelji su vam se bavili šoubiznisom, i bježali ste pred kultom. Netko bi rekao da je to pravi recept za paranoju.
Assange je uzvratio: – Što, šoubiznis?
Foto: Reuters/PIXSELL
Njegov opori smisao za humor oduvijek je privlačio žene. A on im sigurno nije odolijevao. Netko zloban rekao bi da odatle i potječu njegovi problemi sa zakonom, da zbog toga sad čeka izručenje Švedskoj nakon što su dvije žene koje su – bez namjere da zvučimo mizogino – spremno pristale na seksualna udvaranja. U što se pretvorio sporazumni spolni odnos, postoje dvije priče. Nikada nije htio komentirati njihov odnos jer ga je “otac naučio da muškarac ne govori o ženama”, no da je znao sa ženama, znao je. Njegov odvjetnik zagrcnuo se kad se 1996. Assange pojavio na sudu s buketom cvijeća za tužiteljicu. Bio je optužen za 26 slučajeva provale u sigurnosne sustave. Tužiteljica je kao motiv navela njegovu “aroganciju i želju da pokaže što može”. Odvjetnik ga je pogledao i zatreptao: – Julian, ona ne želi izaći s tobom na večeru, ona te želi strpati u zatvor.
A večere voli. Hrani ne može odoljeti. Navodno je ekvadorsko veleposlanstvo potrošilo 10 tisuća funti samo za dostavu kineske hrane. Iako je mršav, jede puno, prisjeća se O’Hagan kako je Assange znao dva-tri puta trpati lazanje u tanjur, usto jedući kruh. Novinare Assange dočeka za stolom do kojeg se treba probiti kroz računala, papire, mobitele, hrpu sitnica koje mu šalju obožavatelji koji se, inače, svaki dan u 16 sati okupe ispred veleposlanstva kao znak podrške, te kroz prazne kutije kineske dostave. On ih pak zdušno moli da ne napišu odakle naručuje omiljeni sushi.
- Da ne bi nešto stavili u hranu. Ne, ne bi me ubili, ali bi me otrovali tako da moram u bolnicu - objasnio je. Kaže da radi svaki dan na projektu WikiLeaks, i to po 17 sati.
- Ispada da im je kontraproduktivno to što su me zatvorili. Samo mogu raditi - smijao se. No O’Hagan otkriva da veliki dio vremena “gugla” svoje ime.
- Opsesivno pretražuje internet i čita što pišu o njemu - kazao je. Do 1991. Assange je stekao titulu najpoznatijeg australskog hakera. No, on sam naglašava da se već tad počeo baviti novinarstvom – pokrenuo je časopis International Subversive, a cijeli su mu sadržaj činili savjeti kako provaliti u telefonske sustave i besplatno telefonirati. Njegovo društvo, djevojka i nekoliko bliskih prijatelja, živjeli su – kako je i naslov knjige sugerirao – u podzemlju. Izlazili bi jednom tjedno i odlazili u lokalno kino, preodjeveni u likove Braće Blues. Obožavali su taj film. Vlasnik im je dopuštao da gledaju film, a oni bi zauzvrat izveli kratku predstavu za gledatelje.
Na traci za trčanje
U ekvadorskom veleposlanstvu gledao je pak serijal Zapadno krilo, film Martovske ide, voli australsku seriju Rake o beskompromisnom odvjetniku, naravno da je gledao Zero Dark Thirty i Andersonov There Will Be Blood. Vjerojatno gleda i filmove redatelja Kena Loacha. On je jedan od njegovih češćih gostiju. On mu je donio traku za trčanje, ali i doveo nogometaša, koji je poslije glumio i u njegovim filmovima, Erica Cantonu na čaj, ali i da zajedno održe trening. Assange uzima vitaminske tablete, ali i aktivni ugljen, koji apsorbira toksine u tijelu. Svaki dan pretrči sedam-osam kilometara, trenira boks pod budnim okom bivšeg SAS-ovca, osobnog trenera. Ne oskudijeva u posjetima. Njegova adresa postala je mondeno mjesto izlaska - vrlo često svrati umjetnica i Lennonova udovica Yoko Ono, tu je i dizajnerica Vivienne Westwood, koja je jednom povela i Pamelu Anderson. Spaja ih rad na zaštiti životinja. Slavoj Žižek svrati često, dolaze mu i hollywoodski glumci... Ipak, najviše vremena provodi s djelatnicima veleposlanstva. S bivšom veleposlanicom Anom Alban imao je toplo-hladni odnos. - Luda je - kazao je Assange: - Misli da je debela i stalno je na suludim dijetama jer joj se ne sviđa kako ispada na fotografijama u novinama.
S ostalim djelatnicima veleposlanstva gleda utakmice, slavi rođendane, živi... Prisilna su obitelj u kojoj će svima laknuti kad Assange napokon ode.
"Slobodan covjek" u "slobodnom svijetu" a nece van.