Da se na referendumu zaista odlučuje treba li Ujedinjeno Kraljevstvo izaći iz Europske unije, ne bi bilo sumnje oko rezultata i EU bi ostala u punom sastavu. No referendum o tzv. Brexitu – kao i debata oko njega – djeluje kao prazno platno na koje se projicira niz tema koje s EU nemaju veze – koji je utjecaj globalizacije, koje su posljedice otvorenosti granica, migracija, kakva je budućnost vanjske politike, treba li ostati blizak sa SAD-om ili se približiti novim tržištima, i onaj najvažniji, koji najčešće oblikuje stav građana: Kako trenutačno živim? Ako žive loše, za to je kriv EU. To je sudbina svakog referenduma, kaže Patrick Diamond, politički savjetnik laburista u vrijeme Tonyja Blaira, a sada profesor i politički analitičar.
Krive im čeličane
Britaniju od referenduma dijele točno dva tjedna, no o toj se temi ne diskutira uz piće. Hrvatska ispolitiziranost života daleka je Britancima. Doduše, političke elite i mediji bombardiraju podacima i statistikama za oba scenarija.
– Ljudima je teško razlučiti i probiti se kroz šumu podataka, a mnogi i ne znaju dovoljno o Uniji – kaže P. Diamond. Primjerice, skok podrške kampanji za izlazak dalo je zatvaranje čeličana u Walesu i na sjeveru države. Kakve veze to ima s EU, čeličane se zatvaraju od 1970-ih godina?
– Nikakve - kaže – ali ljudi smatraju da je unutar EU ekonomija izloženija konkurenciji.
Emotivni momenat ne treba podcijeniti jer kampanja za ostanak također igra na nesigurnost i neizvjesnost. Kako će izgledati jutro nakon referenduma ako odluka bude – razlaz.
– EU će željeti brz i čist razvod, među ostalim, i kako bi se što više umanjila mogućnost da neke države krenu istim putem, ali zaista teško možemo predvidjeti sve reakcije. Državni službenici u Britaniji rade na raznim scenarijima, no postoje pravna pitanja koja nisu razjašnjena – što s legislativom EU koja je inkorporirana u britansku, što s odlukama i nadležnošću Europskog suda.
Pravna nesigurnost samo je jedna od negativnosti.
– Uvjeren sam da bi nas pogodio neki oblik recesije. Da, legitimno je pitanje koliko bi takvo stanje trajalo i bi li bilo dugoročno tako dramatično, no u prvo vrijeme ekonomski šok ne bi se mogao izbjeći – kaže Diamond.
Politički, ne vidi kako bi premijer David Cameron preživio odluku o izlasku pa, unatoč zakonskim regulativama, Diamond ne isključuje i mogućnost da, bude li razlika mala, Cameron legalnim akrobacijama najavi novi referendum.
– Ako ne, slijede izbori. Potom, tu je i ustavna nestabilnost i pitanje razdruživanja. Škotska bi željela ostati u EU, ali to želi i Sjeverna Irska jer inzistira da i dalje vrijedi Europska konvencije o ljudskim pravima koja je dio mirovnog Sporazuma s Londonom – kaže. Tektonske poremećaje vidi i u vanjskoj politici.
Amerika izabrala Njemačku
– Vrlo je vjerojatno da bi Britanija izgubila mjesto stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a jer joj politička težina pada. SAD želi V. Britaniju u EU jer im ona jamči da će odražavati njihove interese i usmjeravati Njemačku i Francusku. No zanimljivo je da, iako su Amerikancima puna usta podrške, posljednjih godina najjače veze ipak imaju s Angelom Merkel. Kako i ne bi – Britanija se sama povukla iz europskog projekta, Nijemci su postali glavni igrač, i Amerikanci to vide – kaže Diamond.
No ako je cijena izlaska iz EU tolika, zašto laburisti, tradicionalno za EU, šute?
– Ne žele da ih se povezuje s kampanjom za ostanak koju vodi Cameron. S druge strane, lider Jeremy Corbyn, stari je socijalist koji je oduvijek bio sumnjičav u vezi s EU – kaže Diamond i upozorava:
– To bi im se moglo obiti o glavu jer proeuropski orijentirani birači neće izaći na referendum.
Broj jedan trebaju zaustavit islamizaciju ,pa tek onda pocet razmisljati o drugim stvarima