Najmanje šest milijardi eura okrenulo se prošle godine u najbrže rastućem području kriminala u Europi – krijumčarenju migranata. Izuzetno profitabilna djelatnost, koja je procvjetala nakon zatvaranja granica europskih država za neometani prolaz migranata, nagnala je na “prekvalifikaciju” kriminalce koji su se donedavno bavili švercom droge ili pak krađama, a Europol je dosad prikupio obavještajne podatke o više od 40 tisuća ljudi za koje se vjeruje da su uključeni u krijumčarenje migranata s Bliskog istoka i Afrike u Europu.
Krijumčarske mreže koje djeluju i preko Hrvatske toliko su dobro uhodane da bi im oko vođenja poslova pozavidjeli i iskusni organizatori turističkih putovanja – većina njih nudi kompletan aranžman, od polazišta do odredišta, organiziraju smještaj i zaposlenje migrantima na crno pa čak – kako bi pretekle konkurenciju –- kao dio paketa usluga nude i povrat novca ne uspiju li klijenta dovesti do željenog odredišta.
Nevidljivi u grupi turista
Tako bi i neki od 60-ak Afganistanaca naguranih u kombi koji je vozio bugarski državljanin, a koji je prije desetak dana zaustavljen kod Novske, mogli dobiti povrat od “čuvara novca”. Oni su važna karika u lancu krijumčarenja u kojem postoje različiti modaliteti plaćanja. Afganistanci koriste neformalni sustav plaćanja na rate, hawala.
Novac se prije puta pohranjuje kod “čuvara” u Afganistanu, a migranti će s njim kontaktirati na kraju svake etape puta te mu javiti da pošalje sljedeću ratu “čuvarima” u tranzitnim zemljama koji pak plaćaju operativce. Čuvari novca, koji uzimaju proviziju, nalaze se u središtima krijumčarenja migranata, tzv. hotspotovima, rasutima po Europi. Prema Europolu, glavne su točke Berlin, Budimpešta, München, Milano, Kopennhagen...
No početna točka za najaktivniju krijumčarsku rutu, onu preko istočnog Mediterana do Grčke, danas je Atena. Na tamošnjem trgu Victoria ljudska je tržnica – mjesto na kojem se sklapaju poslovi u nekom od restorana ili barova ili pak vrlo otvoreno na ulici.
“Brokeri” prilaze migrantima i nude im više opcija prijevoza i odredišta. Također, oglašavaju usluge i na društvenim mrežama i tako stupaju u kontakt s klijentima. Cijene variraju i pri njihovu određivanju u obzir se uzima odredište, rizik, posrednički udio, “udobnost” putovanja, dodatni troškovi poput putovnica, ali i nacionalnost i umijeće pregovaranja. Najjeftinija je opcija – već od 1000 eura – ukrcati migranta u kamion s voćem ili nekim drugim prozvodom te ga trajektom poslati u Italiju, no za nju ne vlada preveliko zanimanje. Najudobniji i najskuplji put je zrakoplovom i stoji od 3500 do 14.000 eura.
“Uspješnije” je ako se radi s nekom turističkom agencijom koja će za određenu proviziju sakriti azilanta među klijente i tako smanjiti vjerojatnost da će ga izdvojiti za detaljniji pregled pri ulasku u Schengen. Najpopularnija je kombinirana pješačko-automobilska ruta preko Balkana na zapad, koja jednim krakom prolazi i kroz Hrvatsku, koja stoji od 1500 do 2500 eura. Iz Grčke će planinskim stazama u Makedoniju kako bi izbjegli prijelaz u Gevgeliji, potom će ih na nekom mjestu – a koordinate dobivaju mobitelima – pokupiti automobil te prevesti do sljedeće granice, one sa Srbijom, da bi ih ondje “izbacili” i uputili na ilegalni prijelaz kroz zabačene i teško prohodne terene. S druge, hrvatske strane pokupe ih isti vozači, ili ih pak predaju drugim “kooperantima” koji ih voze do granice sa Slovenijom, a potom se scenarij ponavlja. Švercanje migranata često je i preuređenim vozilima, od skrivanja u prtljažniku do skrovišta u dvostrukom dnu ili u motoru.
Krijumčarenje je međunarodni biznis i sumnjivci dolaze iz više od 100 zemalja, a najčešće su, prema državi rođenja, iz Bugarske, Egipta, Mađarske, Iraka, Kosova, Pakistana, Poljske, Rumunjske, Srbije, Sirije, Tunisa i Turske, kaže Europol. Mađari i Šveđani najčešće rade u svojim državama, dok su Bugari, Rumunji i Poljaci primarno aktivni u susjednim zemljama i najčešće rade kao vozači. Često su slobodnjaci te rade za nekoliko mreža. Lanac krijumčarenja ne bi opstao bez logističke podrške vlasnika hotela, bivših migranata, ali i korumpiranih policajaca i diplomata.
– Razgovarali smo se jednim od egipatskih krijumčara koji je u šest mjeseci u Europu poslao 10 tisuća migranata i zaradio dva milijuna eura, i to neto, nakon što je isplatio posrednike, posade brodova i policiju – kaže jedan humanitarac te citira krijumčara: “Želite li prokrijumčariti 300 migranata, vlasti će uhititi njih 50, da pokažu EU da nešto rade, a njih 250 će pustiti. I za to će uzeti oko 15 tisuća eura.”
Ako sam shvatio ipak se treba postaviti žica jer tada ne mogu pješke preko granice. Tada samo pomoću pasa lovimo one skrivene. Ništa lakše, to i moj pas može odraditi.