Ovdje nema taktika. Rješenja i odluke države članice EU donose ‘ad hoc’, preko noći, ovisno o situaciji na terenu i o raspoloženju domaće javnosti, kaže nam jedan EU dužnosnik zadužen za izbjeglice.
– EU zakoni? Države ih primjenjuju u mjeri koliko im to odgovara – kaže i sliježe ramenima.
Jednostrani istup
Najnoviji primjer, najava njemačkog ministra unutarnjih poslova Thomasa de Maizièra, da bi izbjeglice iz Njemačke vraćali u Hrvatsku i Sloveniju jer im u Grčkoj i Mađarskoj krše prava, školski je primjer ove shizofrene situacije: odluka je dijelom bazirana na europskim sporazumima, a dijelom je proizvod njemačkog jednostranog istupa iz njih.Dosadašnji kostur politike prema azilantima unutar Unije sadržan je u Dublinskom sporazumu. Riječ je o regulativi koja propisuje da se tražitelj azila mora evidentirati u državi u kojoj je prvo stupio na tlo Unije. Konkretno, uđe li imigrant u Hrvatsku iz Srbije, ovdje mora biti registriran i postaje odgovornost Hrvatske. Registracija azilanata uključuje uzimanje podataka, provjeru i uzimanje otisaka prstiju. Nakon toga, azilanti dobivaju privremene dokumente kojim se mogu slobodno kretati u toj državi. No ode li tražitelj azila, primjerice, u Njemačku, od tamo ga mogu deportirati u Hrvatsku. Stoga i prije ove krize tražitelji azila bi u 85 posto slučajeva doslovce bježali iz prihvatnih centara u Hrvatskoj prije nego se završi proces registracije.
No iz Dublinskog sporazuma jedna je država od 2011. ipak izuzeta - Grčka. Razlog tomu je slučaj tražitelja azila iz Afganistana i njegova tužbe na Europskom sudu za ljudska prava protiv Belgije i Grčke. Azilant je pobjegao iz Kabula 2008., u Uniju je ušao preko Grčke, da bi tek u Belgiji zatražio azil. Po Dublinskim pravilima, Belgija ga je i vratila u Grčku 2009. Tamo je živio na ulici, bez prihoda. Sud je odlučio da su azilantu povrijeđena prava i to pravo na život te da je Grčka kršila zabranu nehumanog i ponižavajućeg tretmana azilanata. Sud se u odluci pozvao i ranije slične presude protiv Grčke. Nakon te odluke Europskog suda za ljudska prava, na razini EU odlučeno je da se Grčka izuzme iz Dublinskog sporazuma te da se azilanti tamo više ne vraćaju.
No, za Mađarsku, kamo Njemačka ne misli vraćati imigrante, restrikcija nema. Svoju odluku da je Mađarska neprimjereno odredište za vraćanje azilanata pak bazira na odlukama njemačkih sudova. Kako doznajemo, riječ je o presudama novijeg datuma, poput presude Upravnog suda u Berlinu u siječnju ove godine kad su zaključili da “u Mađarskoj postoji sustavni deficit što se tiče tretmana azilanata te postoje bojazni od sustavnog, proizvoljnog i bezrazložnog uhićenja povratnika po Dublinskom sporazumu”. U tom bi dijelu Njemačka, stoga, suspendirala Dublin. Uostalom, i sama Njemačka kaže da je taj sporazum ne funkcionira pa se onda postavlja pitanje zašto bi ih Hrvatska i Slovenija prihvatile?
Pokazivanje mišića
Ako je Dublinski sporazum mrtav, je li mrtav i Schengen - prostor slobodnog kretanja bez granica? Granične kontrole uvele su i Njemačka i Austrija. Pravila kažu da se Schengen može privremeno suspendirati u slučajevima ugroze nacionalne sigurnosti, primjerice u slučajevima terorističke prijetnje. No, s druge strane, ista uredba kaže da migracije “ne predstavljaju” ugrozu nacionalne sigurnosti. Komisija samo gleda i ponavlja da kontrole ne smiju postati trajne. S druge strane, u Njemačku - usprkos kontrolama - propuštaju imigranti pa je pravo pitanje, čemu sve to, osim - za sada - za pokazivanje mišića domaćoj javnosti?
>> Bruxelles će opomenuti Hrvatsku jer krši obveze i ne registrira izbjeglice
>> Izbjeglice posvađale Bavarsku i Angelu Merkel
Ukoliko se ad hoc i shizofreno odnosi na čelnike Europske unije, onda mi ostaje nejasnim tko je ad hoc shizofren - nominirana kancelarka Angela Merkel, ili odbor za dodjelu nagrade Nobel. Možda su i oboje.