Točno je da je papa Franjo pozvan u Sarajevo, ali trenutačno ništa od toga. Ne izučava se nikakvo putovanje u BiH, izjavio je šef ureda za tisak Svete Stolice, otac Federico Lombardi u siječnju ove godine. To je bilo dan nakon što su u Sarajevu izjavili kako će taj grad pohoditi Franjo, 21. lipnja, i u povodu stote obljetnice početka Prvog svjetskog rata uputiti poruku mira. Bez obzira na jasno opovrgavanje Vatikana, u Sarajevu se i dalje držalo kako bi Franjo ipak mogao doći, a kada je i u gradu čuvenom po atentatu na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda postalo jasno kako je to neostvarivo, u travnju se ustvrdilo kako je posjet otkazan zbog sigurnosti. Kardinal Vinko Puljić izjavio je u travnju kako je Franjo trebao ove godine pohoditi Sarajevo, ali da je zbog nesigurnosti u BiH njegov posjet odgođen za sljedeću godinu.
Kada sam, nakon te, ali i daljnjih izjava o mogućem papinu odlasku u Sarajevo, pitao Lombardija ima li za to kakvih temelja, pogledom i izrazom lica odgovorio mi je jasnije negoli bilo kojom riječi. Nije, dakako, papino putovanje u Sarajevo odgođeno zbog (ne)sigurnosti (Papa je išao od 24. do 26. svibnja na Bliski istok). Franjin dolazak u Sarajevo radi obilježavanja 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata mogao bi, u određenim krugovima i državama (spomenimo samo Srbiju), biti protumačen kao slavljenje terorista Gavrila Principa.
Za većinu zemalja Gavrilo Princip je terorist. U bivšoj Jugoslaviji učilo se o njegovom herojstvu, a na takav ga pijedestal sada stavljaju u Srbiji. Kakva bi to poruka mira bila s mosta na kojem je ubijen jedan prijestolonasljendik? Papa Franjo je prije nekoliko dana najavio kako će 13. rujna na Spomen grobnici u Redipugliji, pokraj Trsta, moliti za sve poginule u svim ratovima. Tu, na rijeci Piave, bio je veliki front Velikog rata. Pravo mjesto za molitvu. I inače je, u najmanju ruku, čudno što Srbija, jedina država na svijetu, slavi jedan poraz, onaj na Kosovu u lipnju 1389. Slaviti još i Principa?
>> Papa na Bliskom istoku: Moj pohod je isključivo vjerski, molit ću za mir
Smrt Franje Ferdinanda priželjkivali su manje-više svi bitni centri moći u Austro-Ugarskoj. Njega osobno nije podnosio ni sam car Franjo Josip, u narodu je bio omražen zbog svoje mrzovoljne i nepodnošljive naravi, čak i vojska ga je smatrala zatucanim klerikalcem i reakcionarom, a Mađari glavnom prijetnjom svojim interesima i ambicijama koje su također bile van pameti. Smaknucem Ferdinanda, spasili su starog Franju Josipa od straha, da će jedna obična češka sluškinja postati carica te poslužili kao formalno opravdanje Austro-Ugarskoj da napadne Srbiju čime započinje odlučna faza ostvarivanja svegermanskog imperijalnog plana Drang nach Osten. Cilj te faze plana bio je ponovno i trajno izbijanje Centralnih sila na granicu s Turskom za što je primarno Srbija trebala biti zgažena i zauvijek neutralizirana kao stožer jugoslavenskog nacionalnog samoodređenja.