Tragovi rata u Bosanskoj Posavini vidljivi su i danas, i to ponajviše na onim prostorima iz kojih su istjerani Hrvati i Bošnjaci. Natpisi na spaljenim kućama “Prodaje se” , s brojevima telefona u Hrvatskoj ili zapadnoj Europi, svjedoče o velikom broju onih koji se nikada neće vratiti.
Spaljena sela i korov
Posavinu je naseljavalo oko 150 000 Hrvata prije rata, i bili su za trećinu brojniji od oba druga naroda - Bošnjaka i Srba kojih je pak bilo podjednako. Danas u Posavini živi tek pedesetak tisuća Hrvata i to u najvećem broju na području Federacije, u Posavskoj županiji, u općinama Orašje, Domaljevac i Odžak.
Bosanski Brod je grad koji nosi danas dva imena, ono staro i novo ćirilično Srpski Brod. Tu Hrvata ima jako malo, a na cesti prema Orašju, spaljena su sela s kućama iz kojih više ne raste korov, kako se slikovito ljudi izražavaju kad opisuju zapuštenost, već drveće. Mato Blaganović iz Šamca, predsjednik je lokalne udruge povratnika i vlasnik gostionice-čitaonice koja je ujedno i sjedište udruge u kojem se okupljaju povratnici u to selo.
- Ljudi se slabo vraćaju jer nemaju nikakve perspektive, a tome pomaže i činjenica da ne dobivaju nikakve novce za obnovu od RS-a. Ja sam se javljao nekoliko puta za listu za obnovu, no nikad ništa nisam dobio. Drugi je veliki problem što nema posla. Moja djeca su ostala u Austriji.
Ljudi masovno prodaju kuće i to za male novce, po 10 000 eura za nekad velike kuće s dva duluma zemlje - priča Mato. Jako loša blatna i izrupana cesta vodi dalje uz savski nasip kroz Domaljevac koji je bio prva crta obrane prema četnicima.Tu su sve kuće obnovljene, a stanovnici nisu nikud ni odlazili. U Domaljevcu je i najvći staklenik čiji je vlasnik Mato Pejić, a ta investicija je potakla i ostale da se posvete ratarskoj kulturi pod staklenicima i plastenicima.
Autoritet - Tado Vukić
Predsjednik udruge poduzetnika Posavske županije i najveći autoritet za sva gospodarska pitanja Tado Vukić, naveo je to kao put kojim trebaju ići poljoprivrednici županije koja za poljoprivredu iz svog proračuna uplaćuje sedam puta više novca po glavi stanovnika nego čitava Federacija BiH.
S njim sam razgovarao u restoranu Antunović uz motel i benzinsku postaju najbogatijeg Posavljaka Tomislava Antunovića, koji ovih dana u Zagrebu dovršava moderni shoping i poslovni centar. Antunović je iz Brčkog, a njegov su biznis benzinske postaje uz koje uvijek gradi i restoran s motelom.Vukić je pak vlasnik Centra za tehnički pregled vozila i zastupnik Crotia osiguranja. Nedavno je kupio i klaonicu te s velikim entuzijazmom radi na dovođenju stranog kapitala.
Upravo je u pregovorima s njemačkim investitorom Waldemarom Foktom, a sve kako bi se na području, koje je poljoprivredno najplodnije u ovom dijelu Europe, smanjila visoka stopa nezaposlenosti od oko 30%. Najsnažnija firma na ovom području i ujedno najveća takva u BiH je “Posavina koka” koja se bavi preradom kokošjog mesa. Vrijedna spomena je i Drvna industrija braće Benković.
I u ratu - zajedno
Na obali nabujale Save nekoliko je šljunčara koje su jedna od profitabilnijih grana privrede u Posavini. Najveća “MCM” u vlasništvu je Marka Benkovića koji je u ovom kraju poznat i kao vlasnik nekad poznate diskoteke “King” gdje danas Benković dovršava izgradnju prvog pravog fitnes centra u Posavskoj županiji. U centru Orašja nalazi se džamija, a Bošnjaci u ovom kraju žive samo u gradu i tijekom rata su zajedno s Hrvatima branili grad od četnika.
Tijekom nesretnog sukoba između Hrvati i Bošnjaka, u Orašju s ponosom ističu kako niti jednom Bošnjaku nije pala dlaka s glave. - I danas su ljudi ovdje jako orijentirani na Hrvatsku - ističe Ivo Vincetić, predsjednik Vlade Županije. Samostan Tolisa je vjersko i kulturno sjedište katolika ovog područja.
U Šamcu jedva - nekoliko Hrvata
U Šamcu se vratilo nešto Hrvata, no prave brojke nitko ne zna. Tek obnovljena katolička crkva govori da tu ima Hrvata, no prazno dvorište i zaključana vrata župnog ureda svjedoče da ih nema puno, a odmah preko puta je pravoslavna crkva s novim zvonikom koji je kao u inat sagrađen znatno višim od katoličkog. I na takav način uz ćirilične cestovne oznake kao i natpise ulica, Kosovke djevojke, Dositeja Obradović i slične, Srbi pokazuju svoju dominaciju. Bošnjaka je u Šamcu također malo, iako su nekad bili najbrojniji u tom gradiću. Krajolikom dominiraju zapušteni silosi i skeleti nekadašnjih kuća prekrivenih snijegom u čijim dvorištima nema tragova stopa. Ćirilićni natpis imena sela “Tišina” upotpunjuje sliku razorenih i napuštenih kuća bez ljudi. A nema ni životinja, tek preleti poneka roda bez zavežljaja.Prvo latinično ime sela na tabli, znak je ulaska na hrvatski dio Federacije, gdje su i prve obnovljene kuće. Mato Blaganović -Tuta, vratio se sa ženom iz Austrije i vlastitim sredstvima obnovio svoju kuću u Grebnici, koja je na samoj granici Federacije i Republike Srpske. Pola sela je u RS-u, a pola u Federaciji.
Igra u močvarnom minskom polju
Na obali nasipa u Domaljevcu igraju se djeca, a tek nekoliko metara dalje iz poplavljenog tla vire crvene table s natpisima “mine”, koje su uz nasip i lošu cestu najveći problem ovog dijela Posavine. Uz cestu postavljene table naznačuju kako u obnovi pomažu Japanci. Dok se djeca bezbrižno igraju na nasipu, njihovi roditelji sa zebnjom pogledavaju prema nabujaloj Savi koja nakon otapanja snijega i neke jače kiše prijeti izlijevanjem, jer nasip koji se proteže duž čitave županije, što je oko 70 km, je u jako lošem stanju, a njegovo probijanje uzrokovalo bi katastrofalne posljedice. Po nekim ne baš optimističnim prognozama, poplavilo bi se preko 80% Županije, a šteta koja bi pritom nastupila nadmašila bi one ratne. Nad nasipom nemaju nadzor ni lokane ni županijske vlasti, već država BiH, odnosno njeno Javno vodoprivredno poduzeće Slivovi rijeke Save. Iako Posavljaci svakog proljeća strahuju od izlijevanja Save, država nikako da odvoji sredstva za sanaciju nasipa. Je li razlog što ovdje živi većinsko hrvatsko stanovništvo, koje je pak na razini države najmalobrojnije, iako u budžet izdvaja najviše novca, pitanje je koje treba adresirati vlastima u Sarajevu kojima je netko očito došapnuo da poplava neće dosegnuti do njih.
